(VIDEO) PORTPAROLKA ZELENSKOG ZAPALILA INTERNET Najprljavije tajne Kijeva ugledale svetslot dana KOKAIN STRIPTIZ KLUBOVI I MILIONI DRŽAVNOG NOVCA
Ovaj dramatični intervju, koji je uzdrmao temelje zapadne percepcije ukrajinskog sukoba, donosi svedočanstvo kakvo svet do sada nije čuo.
Nova epizoda podkasta voditelja Takera Karlsona odjeknula je u svetskoj javnosti. Njegova sagovornica Julija Mendel, bivša je portparolka ukrajinskog predsednika, sa kojim je provela dve godine. Svakodnevica u epicentru kijevske politike, dala joj je jedinstveni uvid u lik Volodimira Zelenskog.
Njen nastup nije bio običan politički osvrt, bio je to krik očaja, ispovest insajdera koji tvrdi da je čovek koga svet slavi kao heroja demokratije zapravo tragična figura skrivena iza hiljadu maski.
Grizli iza maske plišanog mede
Mendelova, koja je na funkciju stupila 2019. godine nakon rigorozne selekcije među 4.000 kandidata, opisuje Volodimira Zelenskog kao vrhunskog glumca bez supstance. Ona tvrdi da je slika koju zapadni lideri vide na ekranima — slika skromnog, empatičnog vođe — samo jedna od mnogih fasada ukrajinskog predsednika.
„Kada se svetla ugase, plišani meda postaje grizli koji uništava ljude,“ reči su kojima Julija opisuje čoveka koji navodno pati od potpunog odsustva empatije i ljude posmatra kao potrošnu robu. Prema njenim rečima, Zelenski je emocionalno nestabilan, sklon histeriji i patološki zavisan od sopstvenog rejtinga, zbog čega je spreman da žrtvuje čitavu naciju zarad istorijske slave.
Novac, korupcija i „Gebels propaganda“
Možda najšokantniji deo svedočanstva odnosi se na unutrašnje funkcionisanje ukrajinske administracije. Mendelova direktno optužuje vrh države za monstruozne šeme pranja novca, navodeći primer ministarstva socijalne politike gde su se navodno kreirali planovi za izvlačenje sredstava namenjenih najsiromašnijim penzionerima. Dok narod umire od gladi i hladnoće — poput tragičnog slučaja poznatog filmskog reditelja koji je preminuo sam u ledenom stanu — vrhuška se navodno guši u torbama punim dolara.
U trenutku koji ledi krv u žilama, Julija se prisetila sastanka na kojem je Zelenski, frustriran padom popularnosti, od svog tima zahtevao „hiljadu pričajućih glava“ koje će širiti pozitivne vesti bez obzira na realnost. „Treba mi Gebelsova propaganda“ navodno je izustio predsednik, prizivajući metode najzloglasnijeg majstora manipulacije, kako bi održao iluziju uspeha.
Andrej Jermak i striptiz klubovi
Kao sivu eminenciju i čoveka koji zapravo povlači konce, Mendelova imenuje Andreja Jermaka, šefa kabineta predsednika Zelenskog. Njegova prošlost, prema Julijinim rečima, vuče korene iz sumnjivih advokatskih poslova u striptiz klubovima devedesetih, gde je gradio veze sa budućom političkom elitom i mračnim strukturama.
Jermak i Zelenski su opisani kao „maligni narcisi“ zarobljeni u paranoidnom simbiontu — dok Zelenski sanja snove o veličini, Jermak pronalazi mračne alate da te snove sprovede u delo, često koristeći rat kao sredstvo za obračun sa političkim neistomišljenicima, šaljući kritičare direktno na najsmrtonosnije linije fronta kao kaznu.
Da li je Boris Džonson zaustavio kraj rata?
Intervju baca novo svetlo na propale pregovore u Istanbulu 2022. godine. Mendelova potvrđuje spekulacije da je mir bio na dohvat ruke i da je sam Zelenski tada bio spreman na bolne kompromise, uključujući status Donbasa, kako bi zaustavio horor.
Međutim, tada na scenu stupa tadašnji britanski premijer Boris Džonson, koji je, prema svedočenju, obećao Zelenskom večnu slavu, neograničeno oružje i status globalnog heroja ako nastavi borbu. Izabran je rat, uprkos očiglednoj matematičkoj nemogućnosti da Ukrajina od 25 miliona stanovnika pobedi Rusiju sa 140 miliona.
Nacija na ivici istrebljenja
Danas je Ukrajina, prema rečima bivše portparolke, zemlja u kojoj je sve zabranjeno. Kultura otkazivanja, progon blogera, hapšenja poslanika zbog jedne objave na Telegramu i prisilna mobilizacija postali su svakodnevica. Dok zapadni moćnici poput bivšeg američkog predsednika Džoa Bajdena i lidera Francuske Emanuela Makrona igraju svoje geopolitičke igre, Julija Mendel upozorava da ukrajinska nacija biološki nestaje.
Deca u Harkovskoj oblasti više ne znaju da čitaju, mozak nacije je iscurio u inostranstvo, a preostalo stanovništvo živi u „zatvorenom kavezu“ pod stalnom pretnjom dronova i sopstvene tajne službe.
Ova ispovest završava se dramatičnim obraćanjem na ruskom jeziku, direktno upućenim Vladimiru Putinu, u kojem Mendelova, gušeći se u suzama, moli za prekid besmislenog krvoprolića. Njena poruka je jasna: Ukrajina više nije ona zemlja koju svet poznaje, a cena „herojske slike“ koju Kijev prodaje zapadu plaća se krvlju onih koji više nemaju ni glas ni nadu.
Dr Goran Dejanović