Biciklom kroz Vojvodinu: Salaš Noćajski (2) - Zmaj od Noćaja ispred seoske crkve i dalje bdi nad Mačvom
"Ulica Zmaj od Noćaja, ovde su čuda moguća” vrtim kroz glavu Bajagine stihove dok okrećem pedale kroz Salaš Noćajski.
Ubrzo stižem do Crkve Svetog Georgija sa desne strane puta. Prva crkva u Salašu Noćajskom podignuta je 1809. Nju je podigao čuveni vojvoda Stojan Čupić, Zmaj od Noćaja u svom tadašnjem dvorištu.
Crkva koju je podigao Zmaj od Noćaja
Kao znak odmazde zbog učešća vojvode Čupića u Prvom srpskom ustanku koji je bio primoran da pobegne preko Save u tadašnju Austrougarsku, Turci hvataju sveštenika Nedeljka i dvadeset viđenijih meštana Salaša, zatvaraju ih u crkvu koju zatim zajedno sa njima spaljuju do temelja.
Nova crkva na istoj lokaciji datira sa početka 20. veka, projektovana je 1902. a podignuta je sedam godina kasnije, 1909. Projekat za crkvu je uradio čuveni srpski arhitekta Svetozar Ivačković koji je projektovao mnoge crkve i druge građevine po Srbiji, između ostalog i hram u Zasavici 1. Prva liturgija služena je upravo te godina, 19. decembra na Svetog Nikolu.
“Svome nezaboravljenom jedincu - Josifu Nikolajeviću”, piše na kamenom spomeniku ispred crkve. Josif je u svojoj 26. godini izgubio život 1912. u kod Kumanova. Spomenik je podigao otac Ljubomir. Ispod je naznačeno da je tu sahranjena i “ćerkica Radmila, preminula za života oca svoga Josifa”. Odmah do Josifovog je i spomenik Dušanu Čupiću koji je u 24. godini svog života “poginuo u borbi za oslobođenje svoje potlačene braće od Turaka 24. oktobra 1912. na Bakarnom Guvnu”. Nažalost, fotografije oba mladića su vremenom nestale sa spomenika. Tu je i još jedan kameni obelisk od crnog kamena na kojem piše: “Izginulim i pomrlim borcima u ratovima 1912. do 1918”. Ispred crkve ponosno stoji i spomenik na kojem piše “Vojvoda Stojan Čupić - Zmaj od Noćaja”.
U crkvi se nalaze dva mermerna sarkofaga, jedan u kojem je Zmaj od Noćaja i drugi na kojem piše “Veliki srpski dobrotvor Nikola Čupić, artiljerijski kapetan 1. klase (1836-1870). Tu je i ploča sa imenima sveštenika i popadija koji su takođe u proteklih sto godina sahranjeni u crkvi.
Arhitekta koji je obeležio Mačvu
Nastavljam dalje ka Noćaju i na izlasku iz sela obilazim groblje, potpuno različito od onih koja se mogu viđati u Sremu, Banatu i Bačkoj, ovde su spomenici zbijeni jedan do drugog. Tu se nastavlja istorija stradanja meštana ovog sela u brojnim ratovima u protekla više od dva veka.
Preko puta groblja, pažnju mi privlači modernistička kuća za ove krajeve nesvakidašnjeg izgleda, koju je za porodicu Ledinić 1984. izgradio arhitekta Milorad Dostanić Lala (1936-2026) koji je takođe rođen u ovom selu. Kao učenik prvog razreda osnovne škole pokazivao je sklonost ka crtanju, pisanju, harmonici, muzici i fudbalu.
To ga je iz sremskomitrovačke gimnazije izdvajalo od ostalih vršnjaka, a slično je bilo i kasnije kada je upisao Arhitektonski fakultet u Beogradu. Od malena je želeo da bude kreativan i avangardan i to mu je polazilo za rukom. Širom Mačve i okoline ubrzo “niču” različite lepe kuće, nezaboravno arhitektonsko delo Milorada Lale Dostanića. U Sremskoj Mitrovici kažu da je lakše nabrojati one zgrade koje on nije projektovao, od onih koje su projektantsko delo njegovih ruku. Kreativnim rešenjima u građevinarstvu pročuo se čak do Sibira.
Salaš Noćajski na popisima posle Drugog svetskog rata nije imao velikih oscilacija u broju stanovnika koji se kretao od 1.725 koliko ih je bilo 1948. do rekordnih 2.212 na popisu 1961. Kasnije se decenijama broj žitelja kretao oko 1.800 da bi tek na poslednjem popisu iz 2022. - pao na 1.586.
I njega izdao Knez Miloš?
Stojan (Dobrilović) Čupić , poznat i pod imenom Zmaj od Noćaja (Piva, 1765 - Zvornik, 1815) bio je jedan od najznačajnijih vojvoda Prvog srpskog ustanka.
Stojan je rođen u Pivi, u Hercegovini negde oko 1765. i veoma rano je ostao bez roditelja, pa iako mlad, ali i najstariji u porodici, odlučio je da se preseli u Srbiju. Sa tri sestre zaputio se u Mačvu u Crnobarski salaš, gde mu je živeo deda po ocu. U Crnobarskom salašu i okolini počeo je da se bavi trgovinom stoke. Bistrog, okretnog i odlučnog momka zapazio je Strahinja Čupić iz susednog Noćajskog Salaša. Mladić mu se svideo, pa mu je predložio da ga posini. Stojan je to prihvatio i svom imenu dodao poočimovo prezime Čupić. Strahinja mu je dodelio nešto zemlje i uputio ga kako da je obrađuje.
Početak pobune protiv dahija Čupića je zatekao kao čuvenog i poštovanog domaćina. Čim je saznao za početak bune on je oko sebe počeo da okuplja ljude i priprema zasede Turcima na putevima i prolazima. Postao je jedan od najznačajnijih vojvoda Prvog srpskog ustanka, poznat i pod imenom Zmaj od Noćaja. Istakao se u bojevima na Mišaru (gde je izazvao i pobedio turskog junaka Musu Sarajliju) i na Crnobarskom Salašu (u kojoj je pobedio Mehmed-kapetana). U boju kod Bajine Bašte je prešao preko Drine i izazvao na megdan bega Zumbulića. U borbi na Glavici preko Drine je spasao Cincar Janka. Ostao je zapamćen u narodnoj epskoj pesmi „Zmaj od Noćaja“.
Nakon propasti Prvog srpskog ustanka 1813. otišao je u Srem. Međutim, ubrzo se vratio i krijući se po Mačvi očekivao je novi ustanak. Na početku Drugog srpskog ustanka sastao se u Valjevu sa Milošem Obrenovićem i započeo je sa organizovanjem ustanka u Mačvi. Uhvaćen je u turskoj zasedi i potom ubijen u Zvorniku juna 1815. gde je i sahranjen. Smatralo se da je bio žrtva izdaje, ali nije sigurno čije - kneza Miloša ili seljaka koji su se razilazili s njim povodom dizanja ustanka.