UČENICI GIMNAZIJE „ŽARKO ZRENJANIN” U VRBASU PROSLAVILI 60 GODINA OD MATURE Generacija koja se retko javlja
Učenici Gimnazije „Žarko Zrenjanin“ u Vrbasu, koji su maturirali 1966. godine, obeležili su šest decenija od polaganja ispita zrelosti.
Te, 1966. godine, 105 gimnazijalaca iz četiri odeljenja, položilo je maturski ispit. Na susret u subotu došao je 31 maturant od 69, koliko ih sad ima, budući da se njih 36 preselilo u večnost.
Imali su svoj hor, timove fudbala, rukometa, gimnastike, stonog tenisa, odlazili na kros i razna takmičenja. Organizovali su čajanke i igranke, uz muziku svojih orkestara
Kao svaki put kada su se, isprva, sastajali na pet godina, a od 2016. to čine svake godine, njihov susret bio je veseo, srdačan i topao, sa mnogo zagrljaja, smeha, prisećanja, anegdota i velikom željom da nastave druženja istim tempom.
– Bili smo divna, pristojna, dobornamerna, blagorodna generacija i oduvek dobri drugari – kaže Miomira Bohuš, jedna od nekadašnjih maturantkinja iz ove generacije vrbaskih gimnazijalaca, profesorka engleskog jezika. – Imali smo svoj školski orkestar, jedno vreme se zvao „Similorsi“, a zatim „Crni biseri“. Imali smo foto i dramsku sekciju, čak i novine „Mladi dani“ u kojima su objavljivane priče, pesme, šale, karikature. Išli smo na radne akcije kao što su branje hmelja, kukuruza, raščupavanje repe, a nekoliko učenika naše generacije je učestvovalo u grupi odabranih iz cele gimnazije, u izgradnji deonice pruge Beograd–
–Bar u Crnoj Gori.
Bili smo divna, pristojna, dobornamerna, blagorodna generacija i oduvek dobri drugari – kaže Miomira Bohuš, jedna od nekadašnjih maturantkinja iz ove generacije vrbaskih gimnazijalaca, profesorka engleskog jezika
Bila je to, kako je neko na jednoj proslavi mature rekao, generacija kakva se za 200 godina nije pojavila. Imali su svoj hor, timove fudbala, rukometa, gimnastike, stonog tenisa, odlazili na kros i razna takmičenja. Organizovali su čajanke i igranke, uz muziku svojih orkestara.
Sve to pretočili su u knjigu izdatu povodom pola veka od mature, na čijoj je pripremi radila i Miomira Bohuš. Na 360 strana, bogato ilustrovanim fotografijama, stalo je sve što su od školskog doba do tog trenutka zajedno proživeli.
Na subonjem susretu proslavili su i osamdeseti rođendan jedne od drugarica uz torte koje je slavljenica donela.
I danas su zahvaljujući modernim tehnologijama i društvenim mrežama u kontaktu, jer je to način da održe zajedništvo koje ih je tokom gimnazijskih dana krasilo.