TAMO GDE SE SREĆU DUNAV I TISA Ovo je Stari Slankamen, mesto gde u spoju moćnih reka i prirode odvajkada PUTNICIMA NA LAĐAMA ZASTAJE DAH (VIDEO)
Nekada davno drveni kanui, kasnije legijske lađe i čuvene šajke, a danas moderni gliseri i veliki turistički rečni kruzeri.
Svi oni ostavili su svoj otisak na sektoru Dunava kroz široku panonsku ravnicu. Milionima godina ta moćna evropska reka usecala je svoje korito, baš kao i njegova sestrica Tisa, sa kojom se sastaje naspram Slankamena, da bi odatle zajedno nastavili da krče put ka Crnom moru, nošeni talasima istorije i legendi. Panonski mornar Dušan Englendžija iz Starog Slankamena svakog vikenda turistima otkriva lepote koje se mogu doživeti jedino s vode.
Voda je danas mirna, a pred nama su kilometri Dunava i Tise. Umesto šetnje ulicama, lepote ovog kraja mogu da se upoznaju i sa palube brodića.
Dok brodić lagano seče mirnu površinu reke, obale Dunava i Tise čine se poput listanja stranica ilustrovane knjige. Svaki zavoj donosi novi prizor, a svaki pogled otkriva drugu priču ravničarskog kraja. Priču kroz koju nas vodi Dušan Englendžija, ovdašnji kapetan i vodič, koji odvažno drži kurs i godinama gospodari na rečnim talasima.
"Uvek se, gledano nizvodno, određuje leva i desna strana. Uz desnu obalu Dunava proteže se Fruška gora, koja je dugačka 52 kilometara, najviši vrh je Crveni čot sa nadmorskom visinom od oko 520 metara. Fruška gora se završava kod Starog Slankamena, a odavde pa sve do Đerdapa je samo useklina koju je Dunav stvorio, koji ovuda teče milionima godina", kaže nam Englendžija.
Milionima godina presijavaju se i sunčevi zraci na površini vode, dok se polako otkrivaju pejzaži koje je nemoguće sagledati sa kopna. Nekada su ovim vodama prolazili trgovci i putnici, a danas u ranim jutarnjim satima u delu toka na ušću dve velike panonske reke, stražare alasi.
"Na prostoru gde se sada nalazite, Dunav i Tisa, koja se uliva ovde kod Starog Slankamena u Dunav, deli ovu našu zemlju na tri velika regiona – Srem, Bačku i Banat. Ovaj prostor vrvi od istorijskih i geografskih podataka."
Daljom plovidbom, kilometri ostaju za nama, a horizontom se širi spokoj Tise. Šum mirne reke uskoro će prekinuti ples leptira, jer se, kao i svake godine, u ovo vreme razvijaju tiski cvetovi - insekti koji žive u mulju reke Tise.
"Iz korita reke izlazi jedna čaura, a iz te čaure se razvija leptir koji se zove tiski cvet. Njega ima toliko da je prosto neshvatljivo. U večernjim satima ne vidi se obala s druge strane koliko bude tog tiskog cveta odnosno leptira", kaže nam panonski mornar Engendžija.
Susret prirode, istorije i reke, skoro bi bilo neobično ne ispratiti nekom usmenom legendom. Pa nam tako Dušan prenosi dobro poznatu skasku tih krajeva. Naime, prema spisima iz Crkve svetog Marka u Veneciji, nakog što je Atila Hunski opljačkao grad, sa sobom je poneo pretežak zlatni kovčeg, u kojem biva sahranjen upravo u koritu ove vojvođanske reke, ovde kod Starog Slankamena.
"Oni su pregradili deo korita reke Tise, sahranili su ga kada je umro u tom zlatnom kovčegu sa svim onim silnim blagom i ponovo ga spustili u Tisu preko njegovog groba, da mu kroz vekove niko ne bi oskrnavio grob. Evo i danas, u 21. veku, belosvetski avanturisti dolaze sa savremenim uređajima za pronalaženje tog blaga, zlata, nakita..."
Priroda još uvek čuva svoje najlepše tajne, a doživljaj koji ostaje u sećanju dugo nakon povratka na obalu polako se privukao u naša srca.
(RTV)