Sačuvane vesti Pretraga Navigacija
Podešavanja sajta
Odaberi pismo
Odaberi grad
  • Novi Sad
  • Bačka Palanka
  • Bačka Topola
  • Bečej
  • Beograd
  • Inđija
  • Kragujevac
  • Leskovac
  • Niš
  • Pančevo
  • Ruma
  • Sombor
  • Stara Pazova
  • Subotica
  • Vršac
  • Zrenjanin

INTERVJU

Reditelj Ivan Klemenc pred premijeru „Pokondirene tikve": „Hteo sam da klasična operska publika ostane malo zatečena"

15.06.2026. 09:50 09:54
Izvor:
Dnevnik
иван клеменц
Foto: Marija Erdelji

Na Kamernoj sceni Srpskog narodnog pozorišta večeras će premijerno će biti izvedena komična opera „Pokondirena tikva”.

Libreto je po legendarnoj Sterijinoj komediji napisao Hugo Klajn a adaptirao ga je Miodrag Milanović, dok je muziku komponovao Mihovil Logar. Glavne role izneće u najvećoj meri članovi Operskog studija Srpskog narodnog pozorišta „Vojislav Soldatović“ uz podršku iskusnijih kolega iz Opere SNP-a. 

Operom će dirigovati Jelica Čukarić, gošća sa Fakulteta muzičkih umetnosti u Beogradu, a novu postavku potpisuje Ivan Klemenc, glumac, reditelj i dugogodišnji profesor scenskog pokreta na novosadskoj Akademiji umetnosti. 

– Pre dve decenije operu „Pokondirena tikva” postavila je Gordana Kamenarović dok sam ja bio angažovan na scenskom pokretu. I pre oko godinu dana zvali su me iz SNP-a sa pitanjem da li sam zainteresovan da predstavu obnovimo. Ponovo sam na snimku odgledao tu „Tikvu” i bilo je jasno da pojedini štosevi, koji su možda i bili smešni pre 20 godina, više nisu. Jasno mi je bilo da bih tu operu danas drugačije radio. I to sam preneo upravi. Oni su se složili, uz ideju da se maksimalno angažuje Operski studio. Budući da i volim i znam da radim s mladima, prihvatio sam – kaže Klemenc za „Dnevnik”.

Šta donosi nova „Pokondirena tikva”? 

– Dobro je poznata Sterijina priča o Femi, koja nakon muževljeve smrti nasleđuje veliko bogatstvo i odlučuje da raskine sa svojim poreklom te počinje da živi pomodno, da luduje, kako bismo to danas rekli. Međutim, meni to nije bilo dosta. Stoga paralelno s tim glavnim, „pokondirenim” tokom priče, razvijamo i drugu, onu o ljudskoj sujeti, pa tako i sujeti operskih pevača, tom čuvenom „ja pa ja”. To ćemo videti i u predstavi: čak će se neke scene prekidati da bi se razjasnilo ko je tu glavni a kome se „ne diriguje dobro”… i brojne druge komične situacije, pri čemu je u neke uključena i publika. Istovremeno, priča je na drugim stranama malo „štrihovana”, tako da sve bez pauze traje oko sat i po i verujem da je rezultat dovoljno interesantan da će publici držati pažnju. 

Rad sa Lordanom Zafranovićem 

U penziji ste zvanično desetak godina, mada ste i posle toga još neko vreme predavali na Akademiji. Ali, može li umetnik uopšte da ode u penziju?

– Ja sam mislio da može, i temeljno sam se spremio šta ću sve da radim po kući. Međutim, nije ovo ipak činovnički posao. Ostane tog umetničkog adrenalina negde u krvi. Recimo, zvao me je Lordan Zafranović i s njim sam poslednje dve godine radio i film „Zlatni rez ’42” i seriju „Deca Kozare”, koju smo već završili i predali RTS-u. Sad sam se već i pomirio s tim da od isplanirane „mirovine” bar još neko vreme neće biti ništa.

Kada se radi o klasičnom dramskomu tekstu štrih je uobičajen. Ali u operskoj partituri može da predstavlja problem, jer izbacivanje samo jedne rečenice puno toga menja?

–Upravo zato sam u dogovoru sa korepetitorom Igorom Draževićem i umetničkim rukovodiocem Operskog studija Violetom Srećković i išao ka tome da se štrihuju celine, koje ne narušavaju tok muzike Mihovila Logara i ne remete pevače, nego im čak negde i pomažu. Budući da ne radim prvi put operu, uvek mi je bio cilj da klasična operska publika ostane malo zatečena, a da neko ko je „zalutao” na opersku predstavu ne počne da zeva posle druge-treće arije, već da mu bude uzbudljivo jer je zanimljivo i scenski, glumački, a ne samo muzički. U tom smislu i u našoj „Pokondirenoj tikvi” akteri su i glumci u komediji, a ne samo pevači. Nismo, naravno, pravili mjuzikl, već bi se pre moglo govoriti o komediji sa operskim pevanjem. 

Novina za verovatno većinu ansambla prestave je da igraju „oči u oči” sa publikom, koja je na Kamernoj sceni tik do njih. Kako su se snašli u takvim okolnostima? 

– Priznao mi je jedan od pevača: Kada pevam na velikoj sceni, publiku ni ne vidim, pa se zanesam i prepustim, a ovde, gde god da pogledam, vidim nečije oči… Ali baš zato je ovo važno za sve  te mlade umetnike koji do sad nisu imali tu vrstu scenskog iskustva. I isto tako, ovo im je prilika da steknu poverenje u partnere s kojima igraju, da ne forsiraju to pomenuto „ja pa ja” u odnosu na ostale članove ansambla, već da u njima vide kolege kojima veruju i s kojima mogu razgovarati čak i o finesama uloge. I priznajem da mi je drago što su još neki iskusniji članovi Opere SNP-a izrazili spremnost da od jeseni uđu u  podelu.

Prva repriza 17. juna 

Na večerašnjoj premijeri Rola bogate udovice Feme poverena je Bojani Sretenović, a njenu kći Evicu tumačiće Andriana Petrovski.

U ulozi Mitra, Feminog brata, nastupiće Vasa Stajkić, deonice služavke Ančice pevaće Olivera Krivokuća a šegrta Jovana tumačiće Branislav Stankov. U ulozi Sare pojaviće se Jovana Filipović Ćalić, rolu Svetozara Ružičića pevaće Strahinja Đokić a Vasilija -Dušan Dakić. Prva repriza „Pokondirene tikve” najavljena je već za sredu, 17. jun

Ono što je se, između ostalog, očekuje od ove „Pokondirene tikve” je i da – puno gostuje?

– Na operske predstave generalno gledamo kao na nešto što mora da bude veliko, sa masivnom scenografijom, puno ljudi na sceni, sa orkestrom, čitavim horskim ansamblom... Kada sam radio „Seviljskog berberina”, insistirao sam na tome da se scenografija može „skratiti” za bar tri metra tako da se ne izgubi njena osnovna ideja ako se ukaže prilika da se ide van scene „Jovan Đorđević”. Dakle, suština je da već sam sebi u startu ne uskratiš mogućnost da nastupiš van matične kuće jer tvoja scenografija ne može da se ugura ni na jednu scenu u zemlji, ako ne računamo Sava centar. U ovom slučaju već sam format „Pokondirene tikve” nudi mogućnost gostovanja. I još dok smo radili, napomenuto mi je da su uspostavljeni kontakti sa našim Kulturnim centrom u Parizu, kao i da postoji neki poziv iz Kine. Ali je izvesno da već od jeseni predstoji veći broj gostovanja na raznim scenama kod nas. Uostalom, ako si nešto napravio, džabe ti je ako to niko ne vidi. Pa onda hajde da što više ljudi vidi našu „Pokondirenu tikvu” i da možda i ona publika koja do sada nije slušala operu uživo, upozna je na ovaj način. Kroz muziku i smeh...

Izvor:
Dnevnik
Pošaljite komentar