BUNJEVAČKI JEZIK DOBIO SVOJE MESTO NA POLICAMA! Izložba u Subotici otkriva priču o jeziku koji je opstao kroz vekove

Upravo zato izložba „Bunjevački pravopis kroz vekove“, otvorena u Gradskoj biblioteci u Subotici, nije samo prikaz starih knjiga, dokumenata i pisama, već priča o jednom jeziku koji je vekovima opstajao zahvaljujući ljudima koji su ga govorili, zapisivali i prenosili novim generacijama.

Postavku je priredio Bunjevački edukativni i istraživački centar „Ambrozije Šarčević“, a njen značaj dodatno je naglašen nedavnom odlukom kojom je bunjevački jezik dobio sopstvenu univerzalnu decimalnu klasifikaciju (UDK). Naizgled administrativna promena u bibliotečkom sistemu, u praksi predstavlja veliko priznanje, jer knjige napisane na bunjevačkom jeziku od sada imaju svoj jedinstveni broj po kojem se prepoznaju u bibliotekama širom sveta.

Rezultati te promene već su vidljivi i u Gradskoj biblioteci u Subotici, gde su publikacije na bunjevačkom jeziku prvi put dobile posebno izdvojeno mesto na policama. Time je bunjevačka književnost postala vidljivija i pristupačnija čitaocima, istraživačima i svim zainteresovanima za kulturnu baštinu ovog naroda.

Maša Mladenović, bibliotekarka zadužena za matičnu delatnost ustanove, ističe da broj korisnika koji trenutno posežu za knjigama na bunjevačkom jeziku još nije veliki, ali da poslednjih godina raste interesovanje naučne i stručne javnosti za ovu oblast.

– Najviše pažnje privlači periodika, stari listovi i časopisi. Istraživači u njima pronalaze građu koja do sada nije bila obrađena, što im omogućava da rade na izvornim dokumentima, a ne samo na već poznatim i obrađenim izvorima – kaže Mladenović.

Ona se prisetila i perioda nakon 2021. godine, kada je bunjevački jezik postao četvrti jezik u službenoj upotrebi na teritoriji Grada Subotice.

– Kada je doneta ta odluka, dobila sam zadatak da sve što postoji u biblioteci bude prevedeno na bunjevački jezik. Mislila sam da će to biti jednostavan posao, ali se ispostavilo da nije. Ja sam Bunjevka i ceo život divanim bunjevački, ali ni meni nije bilo lako da prevodim. Rečnik mi je tada bio osnovno sredstvo za rad. Zato je veliki uspeh što smo konačno dobili UDK broj za bunjevački jezik i književnost – 821.163.4. Na Dečjem i Pozajmnom odeljenju sada postoje dve police namenjene upravo knjigama na bunjevačkom jeziku – objašnjava Mladenović.

Kako naglašava, svaki jezik opstaje samo ukoliko se koristi u svakodnevnom životu.

– Jezik mora da živi, jer ako ne živi među ljudima, onda polako nestaje i među Bunjevcima – poručila je ona.

Mladenović je ovom prilikom pozvala sve koji poznaju bunjevački jezik da ga koriste i neguju kroz pisanu reč, navodeći da u biblioteku gotovo svakodnevno stižu upiti iz Subotice, Sombora i okolnih mesta. To, kako kaže, potvrđuje da interesovanje za bunjevački jezik nije ograničeno samo na stručne krugove, već postoji među ljudima širom regiona.

Predsednica Bunjevačkog nacionalnog saveta, dr Suzana Kujundžić Ostojić, istakla je da je izložba organizovana povodom Dana maternjeg jezika i da posetioce vodi kroz dugu istoriju bunjevačke pismenosti.

– Izložba hronološki prikazuje razvoj pisma i pravopisa kroz vekove. Priča počinje bosančicom, pismom koje su Bunjevci koristili još u staroj domovini, a zatim prati razvoj pismenosti, književnosti i jezika sve do latiničnog pisma koje je danas u zvaničnoj upotrebi – objasnila je Kujundžić Ostojić.

Prema njenim rečima, iza današnjeg položaja bunjevačkog jezika nalazi se dugogodišnji rad brojnih autora, izdavača, nastavnika i kulturnih radnika koji su godinama radili na objavljivanju knjiga, standardizaciji jezika i njegovom institucionalnom priznavanju.

– Put od prvih knjiga do službene upotrebe jezika nije bio ni kratak ni jednostavan. Zahvaljujući tom radu danas imamo standardizovan bunjevački jezik, njegovu prisutnost u obrazovanju, službenoj komunikaciji i bibliotekama – rekla je ona.

Posebnu zahvalnost uputila je roditeljima koji sa svojom decom u porodičnom okruženju govore bunjevački jezik, ističući da nijedna institucija ne može da zameni ulogu porodice u očuvanju maternjeg govora.

– Jezik se može učiti u školi, može se proučavati kroz knjige i naučne radove, ali se najdublje usvaja u porodici. Zato su roditelji koji ga svakodnevno prenose svojoj deci najvažniji čuvari bunjevačkog jezika – poručila je predsednica Bunjevačkog nacionalnog saveta.

Izložba „Bunjevački pravopis kroz vikove“ tako ne govori samo o slovima, pravopisima i starim knjigama. Ona podseća da je svaki sačuvani zapis deo identiteta jednog naroda i da je mesto koje je bunjevački jezik danas dobio na bibliotečkim policama rezultat dugog puta, istrajnosti i želje da se jezik sačuva za buduće generacije.

Tekst i foto: Sandra Iršević