POSLE 25 GODINA U BOKSU MILAN KOZOMARA ODLAZI IZ VOJVODINE Iz stečaja do vrha Srbije
Milan Kozomara podneo je ostavku na mesto direktora Bokserskog kluba Vojvodina i time zatvorio poglavlje duže od 25 godina rada u boksu.
Odluka je doneta uoči Izborne skupštine kluba, na kojoj će biti izabrano novo rukovodstvo, ali i formalno potvrđen kraj jedne ere u novosadskom sportu. Kada je preuzimao klub, Vojvodina je bila pred stečajem, bez takmičara i bez jasne takmičarske perspektive. Danas, posle više od decenije rada na čelu kluba, isti taj kolektiv nastupa u vrhu srpskog boksa, ima stabilan sistem, mlađe selekcije koje donose medalje i status jednog od najorganizovanijih klubova u zemlji.
– Klub je bio pred stečajem, bez takmičara i praktično pred gašenjem. To je bio trenutak kada je sve moralo da se gradi ispočetka - kaže Kozomara.
Njegov put u Vojvodini počeo je kao trener mlađih selekcija, u vreme kada su stasavali bokseri poput Tomislava Stankovića, Gaše Karaća, Dejana Dizdara i Stefana Zafirovića. Tada se, kako ističe, stvarala baza koja će kasnije postati oslonac kluba. Važnu ulogu u prvom timu imao je i Stevan Popov, tadašnji kapiten, koji je bio jedan od nosilaca generacije.
Posle kraćeg perioda rada van kluba, usledio je povratak i početak najteže faze – spasavanja Vojvodine. Upravo u tom periodu, uz podršku tadašnjeg predsednika kluba Srđana Vukmirovića i rukovodstva, pokrenut je proces stabilizacije, reorganizacije i ponovnog formiranja takmičarskog pogona. Poseban fokus stavljen je na mlade i razvoj ženskog boksa, gde su se pojavile prve takmičarke koje su donele rezultate, među njima i Ana Bošnjak.
Već 2016. i 2017. godine Vojvodina se vraća u sam vrh srpskog boksa i osvaja titule vicešampiona Srbije, potvrđujući potpuni zaokret u radu kluba. Paralelno sa klupskim obavezama, Kozomara je obavljao i funkciju sportskog direktora Vojvođanskog bokserskog saveza, gde je zajedno sa predsednikom Srđanom Vukmirovićem i Draganom Vasiljevićem Durungom učestvovao u formiranju pokrajinskih selekcija i razvoju stručnog kadra. Iz tog sistema proizašlo je devet evropskih medalja kroz reprezentativne nastupe boksera Srbije, što je jedan od najvažnijih rezultata tog perioda.
– Najveći uspeh nije medalja, nego kada od deteta napravite čoveka - ističe Kozomara.
Zato je, kaže, kroz sve godine rada poseban akcenat bio na obrazovanju sportista. Među njima se izdvajaju Mihailo Živković, jedan od najuspešnijih studenata u svojoj generaciji, kao i Ana Bošnjak, koja je uspešno spojila sport i akademski razvoj, danas uspešna u oblasti veterine. Značajnu ulogu je imala i saradnja sa Fakultetom sporta i fizičkog vaspitanja, kao i Timsa, gde je boks ponovo uveden u nastavni proces, a Kozomara bio predavač i mentor, a studenti su praksu obavljali upravo u BK Vojvodina.
U narednim godinama klub se stabilizuje i postaje redovan učesnik domaćih i regionalnih takmičenja. Od 2022. godine Vojvodina nastupa i u Open Balkan ligi, gde beleži zapažene rezultate. Kruna takmičarskog rada dolazi 2025. godine, kada klub ulazi u plej-of Prve lige Srbije i osvaja treće mesto, uz snažan doprinos mladih boksera poput Aleksandra Cakića, Filipa Kanjuke i Vuka Berklovića, uz iskustvo Veljka Gligorića i Igora Rogića.
Pored sportskih rezultata, Kozomara ističe i organizacioni napredak.
- Danas klub ima sistem, stabilne uslove i jasnu strukturu. To je možda i najveći rezultat svih ovih godina - kaže on.
Tokom njegovog mandata organizovan je i međunarodni turnir „Momčilo Savić“, a klub je postao deo regionalnih takmičenja sa ekipama iz Srbije, Hrvatske, Makedonije, Bosne i Hercegovine, Albanije i Slovenije.
Za svoj rad dobio je zvanje zaslužnog trenera boksa Republike Srbije.
- To priznanje ne pripada samo meni. To je rezultat rada svih ljudi u klubu, a posebno kolege Jovana Ružića, koji je bio važan deo tog puta - naglašava Kozomara.
Na kraju, posle četvrt veka u boksu, ostavlja klub koji je od ivice gašenja stigao do stabilnog sistema i vrha domaćeg sporta.
– Vojvodinu sam zatekao u stečaju, bez takmičara i bez budućnosti. Danas je ostavljam kao klub koji ima sistem, mlade ljude i jasnu perspektivu. Posle 25 godina vreme je za predah, ali Vojvodina ostaje deo mog života i verujem da će nastaviti da raste - poručuje Kozomara.
Jovo Galić