Krvavi pir Maksa Luburića u Lici: Pre 85 godina u Donjoj Suvaji kod Srba zatrto je 243 srpskih civila, od kojih 118 dece
Masakr u Donjoj Suvaji, selu smeštenom između Srba i Donjeg Lapca u Lici, predstavlja jedan od najsurovijih i najmasovnijih ustaških zločina nad srpskim civilima pre zvaničnog podizanja ustanka u Hrvatskoj.
Ovaj tragični događaj odigrao se 1. jula 1941. godine i ostao je zabeležen kao tipičan primer genocidne politike tadašnje Nezavisne Države Hrvatske (NDH), čiji je cilj bio potpuno istrebljenje srpskog stanovništva na ovim prostorima.
Tog kobnog jutra, oko 300 naoružanih ustaša i pripadnika regularne domobranske vojske upalo je u potpuno nezaštićeno selo. Ovu ekspediciju direktno je predvodio zloglasni ustaški zapovednik Vjekoslav Maks Luburić, uz podršku velikog župana Ljubomira Kvaternika. Meštani koji su ostali kod svojih kuća većinom su bili žene, deca i starci, koji su verovali da su u opasnosti samo vojno sposobni muškarci (koji su se već ranije povukli u obližnje šume).
Ustaške snage su za samo dva sata izvršile stravičan pokolj, koristeći uglavnom hladno oružje – noževe, bajonete i maljeve – ispoljivši nezapamćen sadizam i svirepost.
Prema podacima istoričara Đure Zatezala, u Donjoj Suvaji su tog dana ubijena 243 srpska civila. Među žrtvama je bilo čak 118 dece mlađe od 15 godina, 75 žena i 50 muškaraca. Čitave porodice su potpuno zatrte, a najteže su stradale kuće Keča (45 ubijenih članova) i Ćopić (22 ubijena člana). Nakon masakra, ustaše su selo potpuno opljačkale i spalile.
Ovaj zločin se izdvaja po tome što je Luburić svesno odlučio da pređe granicu dotadašnjih likvidacija, ne štedeći čak ni novorođenčad, sa jasnom namerom etničkog čišćenja Like. Narednih dana, isti odred je nastavio svoj krvavi pir u obližnjim selima Osredci, Bubanj i Nebljusi, gde je stradalo još na stotine civila uhvaćenih na njivama i poljima.
Zločin u Donjoj Suvaji imao je presudan uticaj na srpski narod u ovom kraju. Svest da niko nije bezbedan i da je jedini izbor između brutalne smrti na kućnom pragu i otpora, ubrzala je organizovanje stanovništva.
Manje od mesec dana kasnije, 27. jula 1941. godine, upravo u Srbu je buknuo masovni oružani ustanak naroda Like i Bosanske Krajine protiv fašističkog terora NDH. Povodom 80. godišnjice ovog stradanja, u Donjoj Suvaji je podignut spomenik sa uklesanim imenima žrtava, kao trajni podsetnik na nevine žrtve i stravičnu cenu slobode.
Taj 27. Jul dugo je slavljen, u bivšoj državi, kao, paradoksa li, Dan ustanka naroda Hrvatske. Sve do 90-tih kada Hrvatska ukida taj praznik.
Pokolj nad Srbima u Suvaji bio je gotovo strogo čuvana tajna. Čak i danas pojedini iz tog kraja ne znaju za njega. Naime, Titov režim nije dozvoljavao da se o tome govori, pogotovo ne u partizanskom kraju kakav su bili Donji Lapac i Srb.