(FOTO) Zavirite u Velike Radince: Selo u koje se doseljavaju i dabrovi, kroz koje se prolazi već se u njemu zastaje i uživa
Plovidba Sremom uvek počinje na šumskim talasima Fruške gore, a završava se na žitnim valovima koji, kako neki mudraci tvrde, uvek vode kroz Velike Radince. Međutim, naš brod na četiri točka odveo nas je tačno do ovog mesta koje se nalazi između Rume i Sremske Mitrovice kojoj i pripada, čime smo dokazali da nije tačno da se kroz ovo selo samo prolazi.
A kad se zastane – ima šta i da se vidi!
Prva lepota na koju naiđete jeste potok Mutalj (ili Čikasovo, kako ga meštani zovu, a koji se uliva u kanal Čikaš, zatim u Savu), uz koji je podignut Lovački dom, danas ušukana polukafanska oaza, inače i dom porodice dabrova koji su tu doputovali iz Zasavice. Iako nismo sreli nijednog člana ove zaštićene vrste, čuli smo priče o vrednoći životinja koje, premda nemaju tu nameru, ipak naprave pokoju štetu gradeći brane, a usput i grickajući stabla lešnika i slično...
A uz sam potočić nalazi se i arterski bunar sa saletlicom, koji je kopan na 292 metra i iz kog curi najčistija voda u Vojvodini. Bar nam i to tako kažu.
Veliki Radinci su više urbano naselje, imamo butik, tri frizera, tehnički pregled vozila, gvožđaru, benzinsku pumpu, vulkanizera. Imamo i mesnicu za koju su, kad se otvarala, svi pitali šta će nam, a sad radi bolje nego one u gradu (Miloš Kekić)
Inače, osim dabrova vredni su i redovni meštani Velikih Radinaca, te od ulaska u selo pa do centra naišli smo na nekoliko radova – asfaltiranja trotoara, izgradnje atmosferske kanalizacije ispred crkve, čupkanja korova „ispredkuće”...
– Veliki Radinci su više urbano naselje, imamo butik, tri frizera, tehnički pregled vozila, gvožđaru, benzinsku pumpu, vulkanizera – nabraja nam predsednik Saveta Mesne zajednice Miloš Kekić. – Imamo i mesnicu za koju su, kad se otvarala, svi pitali šta će nam, a sad radi bolje nego one u gradu. U planu nam je da otvorimo bankomat Banke Poštanske štedionice u zgradi Pošte, ali i da obezbedimo da nam lekar bude češće prisutan u Domu zdravlja, ne samo triput nedeljno.
Prva lepota na koju naiđete jeste potok Mutalj (ili Čikasovo, kako ga meštani zovu, a koji se uliva u kanal Čikaš, zatim u Savu), uz koji je podignut Lovački dom, danas ušukana polukafanska oaza, inače i dom porodice dabrova koji su tu doputovali iz Zasavice
Velike Radince su poslednjih godina obeležile brojne investicije od kojih je najveća i najznačajnija potpuno nova izgradnja puta do Sremske Mitrovice, a koji je otvoren 2023.
– Nakon 50 godina smo uradili nov put koji je predviđen i za teži saobraćaj, mada bismo mi voleli da nam kamioni ne idu tuda i ne prolaze kroz selo. Ovde nam je veoma frekventan saobraćaj jer mi povezujemo celo Fruškogorje. Takođe, pre toga, 2019. godine, obnovili smo oba objekta osnovne škole, koja je nekada bila samostalna a sada je deo mitrovačke. Jer, blizina grada nam je i prednost i mana. Mnogi roditelji tamo vode svoju decu – pojašnjava naš domaćin.
Kad si penzioner, rezultati su i te kako bitni!
Mesna organizacija penzionera u Velikim Radincima reaktivirala se pre 12 godina zahvaljujući Verici Živanić koja je od početka predsednica i neko ko ponajviše „vuče” i pokreće svoje meštane. Kako kaže, trenutno broje stotinak članova, a glavni cilj im je druženje i pomoć najstarijim sugrađanima.
– Želja mi je da omogućimo našim penzinerima da imaju aktivnu starost, da ih izvučemo iz kuće, da se druže i ne budu sami – pojašnjava Živanić, koja je inače i potpredsednik Gradskog udruženja penzionera Sremska Mitrovica.
– Naše aktivnosti se svode na to da obeležavamo značajne datume, idemo na jednodnevne i višednevne izlete, imamo sportske aktivnosti, dodeljujemo pakete, besplatno idemo u banje i organizujemo lekarske preglede.
Za beleženje najlepših trenutaka na putovanjima zadužena je Biljana Pavlić koja po povratku izradi najupečatljivije fotografije.
– Do sad smo bili u Sloveniji, Grčkoj, Turskoj, Loznici, Banji Koviljači, Tršiću, Dubrovniku, Trebinju... a sad nas čeka odlazak na Drinu i u Višegrad – nabraja Pavlić, dodajući da im ovakvi izleti svima mnogo znače, kao i da je sve više penzionera zainteresovano da ide na putovanja.
S druge strane, sportske i kulturne aktivnosti takođe su od velikog značaja za najstarije meštane Velikih Radinaca.
– Naši penzioneri su pola godine dvaput nedeljno išli u Sportski centar u Sremskoj Mitrovici i trenirali pikado, brzo hodanje, ubacivanje lopte u koš i gol, a igrali su i šah, kako bi se pripremili za kvalifikacije za Olimpijadu zdravlja, kulture i sporta trećeg doba koja će se održati u septembru u Vrnjačkoj Banji – kaže „penzionerka pripravnica” Saveta Cica Kovačević koja je na ovakvim događajima i dalje angažovana kao novinarka/voditeljka a ne kao učesnica.
– Još se ne osećam kao penzioner, jer imam to zvanje od 14. januara ove godine. Pa mi je sve interesnatno, posmatram ih i samo se pitam da li ću i ja imati tu energiju kao ovi učesnici koji imaju 80-90 godina. Tokom vođenja programa sam rekla kako je najvažnije učestvovati, pa sam dobila packu da su rezultati i te kako bitni! A onda smo imali i kulturni deo programa u okviru kog je jedna penionerka, koja ima 91 godinu, pevala, a druga od 92 je recitovala.
U ovom udruženju mahom su žene članovi, dok je muškaraca manje od 20 odsto. Jedan od njih je i Milenko Žarić koji kaže da ih dame drže kao malo vode na dlanu. I teraju na fizikalisanje kad ustreba.
– Može lepo da se živi kao penzioner, ko ume i hoće. Žena i ja smo sami i sve radimo, sad nam stižu šljive, pa ćemo praviti pekmez, a ja svako jutro zalivam cveće, to je moja obaveza – priča nam Žarić.
– Prvu jutarnju kafu pijem sa ženom, a uveče se skupi nas desetak pa dođemo do centra i podružimo se sat-dva. A ovo udruženje penzionera mi mnogo znači, osećam se kao da sam mlađi!
To što je Sremska Mitrovica na dohvat ruke omogućava meštanima Velikih Radinaca da za samo desetak prevaljenih kilometara imaju sve što im u selu fali – manifestacije, sportske i kulturne aktivnosti, plažu, kafiće... Ipak, to što se gravitira ka gradu, ne znači da nema potrebe za dodatnim raznoraznim ulaganjima u selu u kom prespava oko 1.200 stanovnika.
– Crkvu smo kompletno obnovili i napravili parking ispred, a izgradili smo i novu kapelu na groblju na kom se i Mitrovčani sahranjuju jer ništa ne naplaćujemo, pa sad moramo da proširujemo parcelu. Očistili smo i divlju deponiju na ulazu u selo iz pravca Mitrovice, u blizini sportskog aerodroma, te sad tu imamo nekoliko hektara državne zemlje na koju bi idelano došla neka fabričica u kojoj bi se zaposlili naši meštani – napominje Kekić, dodajući i da Veliki Radinci imaju dva dovoda vode, budući da su drugi nedavno otvorili, kao i da čekaju da im ove godine najzad puste gas kroz mrežu u selu .
Veliki radnici bili,a takvi su i ostali
Prvobitno mesto u kom su živeli veliki radnici bio je Višnjevac, četiri kilometra južno od današnjih Velikih Radinaca koji su ime dobili permutacijom slova prvih vrednih stanovnika. Naime, sve do 1756. godine, na posedu koji je pripao grofu Odeskalkiju za vojne zasluge protiv Turaka, nalazilo se imanje koje je potom pretvoreno u pustaru na kojoj je zatim podignut dvorac Višnjevac (1903) koji i danas postoji.
– Na imanju je, tokom druge polovine 19. veka, postojala poljoprivredna stanica gde su ukršali sremske mangulice i berkširske svinje i dobili fajfericu – pojašnjava nam doskorašnja novinarka Sremske televizije Saveta Cica Kovačević. – Do Erema, zaseoka koje se nalazi nedaleko odavde, svinje su dopremane uskim kolosekom uz pomoć volova i konja. Od Vognja, gde se nalazi žaleznička stanica i sada, otpremane su i prodavane u Beču. Vremenom, tadašnji zakupci porodica Fajfer preorijentisali su se na uzgoj konja i to je bila najveća ergela arabera. Međutim, navodno zbog učestale pojave slepoće grla, ergela je najpre preseljena u Mađarsku, a potom su najkvalitetnija grla ukrcana na brod u Rijeci s namerom da budu preseljena u Brazil. Nažalost, brod je potobnuo, a sa njim cela ergela.
Inače, u Višnjevcu je 1733. godine pominjana i crkva pletara, pokrivena šindrom, koja je unutra imala kameni umivaonik i trpezu od drveta gde su čuvane svete knjige iz Rusije.
– Ova crkva koja se pak nalazi u Velikim Radincima sagrađena je u drugoj polovini 18. veka i posvećena je Svetom arhangelu Gavrilu, i u njoj se nalazi ikonostas koji su radili Jakov Orfelin i Teodor Kračun – priča nam koleginica u penziji.
Kad sve utiske saberete, red je da vam kažemo i da su novije kuće sa svega četiri ara zemlje od 90.000 evra pa nagore. Nekome previše, a nekome dovoljno za miran život u prirodi nadomak grada i vreve.
Zabranjeno je preuzimanje teksta ili dela teksta bez navođenja autora i naše medijske kuće, u vidu živog linka koji vodi ka originalnom sadržaju. Svako kršenje ovog pravila tretiraće se kao povreda autorskih prava.