Može li veštačka inteligencija zaista da nam uzme poslove? Svi se plaše da će AI zameniti ljude, ali jedan veliki problem joj stoji na putu
Strah da će veštačka inteligencija u kratkom roku zameniti veliki broj zaposlenih jedna je od najčešćih tema kada se govori o budućnosti rada.
Dok političari upozoravaju na moguće posledice, tehnološke kompanije sve intenzivnije razvijaju autonomne sisteme koji mogu da obavljaju prodaju, korisničku podršku ili organizaciju poslovnih procesa – poslove koje su donedavno radili isključivo ljudi.
Međutim, profesorka sociologije i javnih poslova na Univerzitetu Prinston, Zejnep Tufekči, smatra da stvarnost nije tako jednostavna. U autorskom tekstu za "Njujork tajms" ističe da već danas postoje brojni primeri koji pokazuju ograničenja savremene veštačke inteligencije.
Jedan od njih dogodio se kada je Meta odlučila da zaposlene u korisničkoj podršci za Instagram zameni četbotovima. Umesto efikasnijeg sistema, usledio je niz problema. Prevaranti su uspeli da manipulišu botovima i preuzmu kontrolu nad više od 20.000 korisničkih naloga, među kojima se nalazio i profil Bele kuće iz vremena predsednika Baraka Obame. Kasnije su na društvenim mrežama javno pokazivali koliko je ceo postupak bio jednostavan.
Slični slučajevi dogodili su se i u drugim kompanijama. Er Kanada bila je prinuđena da ugasi svoj četbot nakon što je korisniku dao pogrešne informacije o povraćaju novca, što je završilo sudskim sporom koji je kompanija izgubila. Mekdonalds je, sa druge strane, odustao od sistema za automatsko primanje narudžbina nakon što su korisnici objavljivali snimke na kojima botovi porudžbinama dodaju ogromne količine proizvoda koje niko nije tražio.
Prema rečima Tufekčijeve, takvi propusti nisu posledica slučajnih programerskih grešaka, već same prirode velikih jezičkih modela (LLM). Oni ne razmišljaju kao ljudi niti proveravaju tačnost informacija. Njihov zadatak je da generišu odgovor koji statistički deluje uverljivo, predviđajući koja će reč najverovatnije uslediti u rečenici. Zbog toga mogu da proizvedu tekst koji zvuči potpuno logično, iako sadrži netačne ili potpuno izmišljene informacije.
Većina profesija zahteva nešto više
Profesorka zbog toga smatra da su upozorenja o masovnom nestanku radnih mesta preterana. Tačno je da postoje zanimanja u kojima veštačka inteligencija već ostvaruje značajan napredak, naročito tamo gde postoje jasno definisana pravila i gde se rezultat može automatski proveriti. Programiranje je jedan od najboljih primera, jer se ispravnost napisanog koda može brzo testirati.
Sa druge strane, većina profesija zahteva procenu, iskustvo, razumevanje konteksta i donošenje odluka u nepredvidivim situacijama. Posao lekara, nastavnika ili zaposlenih u korisničkoj podršci ne može se svesti na jednostavna pravila koja računar lako prati.
Često se postavlja pitanje zašto se greške veštačke inteligencije jednostavno ne mogu sprečiti dodatnim pravilima i bezbednosnim mehanizmima. Tufekči objašnjava da je problem u tome što veštačka inteligencija ne greši na isti način kao čovek. Njene greške često su potpuno neočekivane i proizlaze iz drugačijeg načina obrade informacija, zbog čega ih je veoma teško unapred predvideti ili potpuno ukloniti.
To je jedan od razloga zašto, uprkos ogromnom napretku generativne veštačke inteligencije poslednjih godina, tržište rada nije doživelo dramatične promene kakve su mnogi predviđali. Prema mišljenju profesorke, javnost je često pogrešno razumela samu prirodu ove tehnologije. Umesto mašina koje razmišljaju prema unapred definisanim pravilima, dobili smo sisteme čiji način donošenja odgovora često ne mogu u potpunosti da objasne čak ni njihovi tvorci.
Dodatni izazov predstavlja činjenica da korisnici veoma lako pronalaze načine da zaobiđu bezbednosna ograničenja četbotova. Tehnika poznata kao "džejlbrejking" (jailbreaking) omogućava manipulisanje odgovorima veštačke inteligencije promenom načina postavljanja pitanja. Pošto je gotovo nemoguće unapred predvideti sve moguće ljudske interakcije, potpuna kontrola nad ovakvim sistemima i dalje ostaje veoma teško ostvariva.
Ipak, mnogi i dalje veruju da će veštačka inteligencija uskoro zameniti ljude u velikom broju zanimanja. Tufekči smatra da je razlog za to činjenica da generativni modeli komuniciraju prirodnim, tečnim i veoma uverljivim jezikom. Ljudi su kroz evoluciju razvili sklonost da kvalitetnu komunikaciju poistovećuju sa inteligencijom, pa lako stiču utisak da je reč o sistemima koji razumeju svet jednako dobro kao čovek.
Profesorka zaključuje da veštačka inteligencija nije unapređena verzija ljudskog uma, već potpuno drugačija tehnologija koja funkcioniše po sopstvenim pravilima. Ona može doneti velike promene i izazvati ozbiljne društvene posledice, ali njena ograničenja pokazuju da zamena ljudi u većini profesija neće biti ni jednostavna ni brza. Umesto straha od masovnog gubitka radnih mesta, mnogo je važnije razumeti stvarne mogućnosti i slabosti ove tehnologije i pripremiti se za promene koje će ona postepeno doneti.