KOTRLJANJE RAVNICOM
NIJE SVE U KAZANU Braća Kravić otkrila šta pravi razliku između dobre i vrhunske rakije
Zbog obilnog roda, sirovina za spravljanje mirisne kajsijevače ima napretek, pa je posao u punom jeku u destileriji „Braća Kravić“ u Velebitu kod Kanjiže.
Braća Danilo i Miloš Kravić u proizvodnju domaćih mirisnih voćnih rakija krenuli su iz hobija, a ozbiljnije su se posvetili ovom poslu kada su pre skoro tri decenije u tada kultnom kanjiškom restoranu „Zlatna riba“, na izboru za najbolje vojvođanske rakije osvojili srebrne i zlatne medalje.
– Ta priznanja su bila podsticaj da smo se prosto zarazili pečenjem rakije, slično kao kada se na kocki dobiju prve pare, pa smo se posvetili proizvodnji kajsijevače, dunjevače i viljamovke, pa je tako stasala naša porodična destilerija „Braća Kravić“ – kaže Danilo Kravić.
Za proizvodnju rakija u destileriji „Braća Kravić“ koristi se kvalitetno voće, znanje i stečeno iskustvo. Prepoznatljivi su postali po mirisnim kapljicama od kajsija, krušaka viljamovki i dunja, za koje su na mnogim takmičenjima u našoj zemlji i inostranstvu do sada osvojili više od 350 priznanja i tako dokazuju da im je kvalitet na prvom mestu.
– Proizvodnja rakije je složen zanatski posao koji se godinama nadgrađuje. Jednostavno, proizvoditi domaću prirodnu kvalitetnu voćnu rakiju je nešto što nama proizvođačima daje za pravo da koristimo stečeno iskustvo, pogotovo što svaka voćna vrsta iziskuje poseban proizvodni proces. Tako da bi potekla dobra kvalitetna kapljica i kod proizvodnje kajsijevače koja je ovih dana aktuelna, iziskuje zdravo i zrelo voće, kontrolisani proces fermentacije i pečenje na tradicionalni način u bakarnim kazanima. Svaki segment iziskuje određene finese i znanje koje se stiče godinama – naglašava Miloš Kravić.
Braća Kravić imaju sopstveni voćnjak sa 200 stabala kajsija, koji je nedovoljan za ozbiljnije bavljenje proizvodnjom kvalitetnih rakija, ali kada dođe vreme prerade destilerija „Braća Kravić“ voće nabavlja od dobavljača iz Velebita i voćarskih rejona od Sente, do Horgoša i Tavankuta. Više proizvođača u Velebitu posvećeno je kajsijama pa u ovom selu ima više od 10.000 stabala, a područje Velebita koje se nalazi na obodu Telečke visoravni sa većom nadmorskom visinom od okoline, nije toliko podložno prizemnim prolećnim mrazevima pa kajsije dobro rađaju.
– Kada se voće ubere i dopremi u našu destileriju, radi se njegova prerada za pripremu koma. Kod kajsija obavlja se iskoštičavanje i sočni zreli plodovi se melju, za šta imamo potrebne mašine. Pravi se kaša, kao za pekmez, koju potom deponujemo u posude za fermentaciju, koja se odvija u kontrolisnaim uslovima. Nakon završetka fermentacije, narodski rečeno, odmah se pristupa pečenju rakije, odnosno destilaciji. Destilacija se vrši dva puta i nakon dobijanja redestilata koji odležava bar tri meseca pristupa se dodavanju demineralizovane vode da bi dobili zadatu jačinu rakije, najprimereniju za voćne rakije. Rakije moraju biti blage i pitke – kategoričan je Danilo.
Braća Kravić su potomci Ličana, solunskih dobrovoljaca koji su nakon Prvog svetskog rata ovde naseljeni i podigli selo Velebit. Miloš Kravić potseća da se u nekadašnjem zavičaju u selima podno planine Velebit, gajila isključivo šljiva i pekla šljivovica, ali da su se Ličani ovde prilagodili pečenjem mirisnih rakije od voća ovog podneblja.
– Prihvatili su naši preci da je ovo podneblje bolje za neke druge voćne vrste koje daju daleko kvalitetnije i aromatičnije rakije u odnosu na šljivu. Neće mi zameriti ljudi koji se bave proizvodnjom šljive, ali jednostavno dunja, kajsija i viljamovka su tri voćne vrste koje, hteli mi to priznati ili ne, zaista poseduju kvalitet, što se u poslenje vreme potvrđuje da su na raznim manifestacijama i takmičenjima kajsijevača, viljamovka i dunjevača najdominantnije rakije – ukazuje Miloš Kravić.
Miloš dodaje da se uložiti dosta truda da bi se proizvela kvalitetna domaća prirodna rakija, predočavajući da u poslu kojim se bave nije im bitna količina nego pre svega kvalitet proizvedene rakije. U pecari „Braće Kravić“ 100 kilograma kajsija daje osam do osam i po litara rakije, koliko daje i kruška viljamovka, dok su u proizvodnji dunjevače gde je najsloženiji proces proizvodnje od iste količine voća dobija do pet litara.
U turističku ponudu kanjiške opštine destilerija „Braća Kravić“ se uključila prihvatanjem gostiju iz naše zemlje i inostranstva u degustacionom centru i uređenoj Ličkoj etno kući. Danilo i Miloš Kravić su ponosni što je destilerija za 2025. godinu dobitnik „Povelje zahvalnosti“ opštine Kanjiža, jer je višegodišnji posao kojim se bave prepoznat i vrednovan.
Milorad Mitrović