KAO VOŠIN USUD, PRIBLIŽAVA SE ŠESTO KOLO: Pobedom sa desetoricom Novopazarci raspršili mit o dometima titule vrednog tima
Fudbaleri Vojvodine na gostovanju u Novom Pazaru propustiše jedinstvenu priliku da pobedom zasednu na čelo superligaške tabele.
Niti su uspeli da odigraju u skladu sa sopstvenim najavama, još manje da dotaknu nivo očekivanja navijača, koji su izostali sa stadiona kraj Jošanice zbog principijelno definisanog stava „fudbal se igra vikendom“. Naivno verujući da će time nešto da promene, još jedanput su ostavili tim bez podrške sa tribina.
Imperativ pobede, posle dva uzastopna poraza, nije umanjio veru Novopazaraca da baš u susretu sa svojom „starom mušterijom“ mogu da vrate samopouzdanje u kolektiv pred seriju izazova koji slede. Prepuštajući sredinu terena i posed lopte realno, na osnovu imena, kvalitetnijem sastavu, trener Strahinja Pandurović nadmudrio je kolegu na drugoj strani Marka Savića. Taktikom zasnovanom na disciplini i doslednom poštovanju dogovora u svlačionici, najpre u poslednjoj liniji odbrane, potom i prilikom izvođenja kontranapada, vodio je svoj tim do druge prvenstvene pobede. U podređeni položaj nije ih postavio ni brojčani manjak na terenu, od 54. do 90 7. minuta, zbog isključenja Togbe.
- Fudbal kao sport je jako pravičan – neodređeno je Savić po završetku utakmice relativizovao poraz koje je usledio kao odraz totalne nemoći Novosađana pred protivničkim golom, pojasnivši: - Nismo ni zaslužili da damo gol iako smo imali veliki broj šansi, neke neverovatne koje smo promašili, nešto što nije ušlo, što je Pazar odbranio...
Utisak da gol ne bi dali ni tri dana da su napadali zabrinuo je svakoga kome je do Vojvodine stalo. Sled dešavanja nakon eliminacije iz Evrope, neodoljivo je podsetio na razvoj situacije pre dve godine, kada je posle neuspeha protiv Maribora u kvalifikacijama za Ligu konferencija, usledio negativan superligaški niz. Takav sled dešavanja Božidara Bandovića koštao je mesta šefa stručnog štaba posle poraza od Napretka na „Karađorđu“ u šestom prvenstvenom kolu. Šesto kolo aktuelnog prvenstva je u nedelju. Na „Karađorđu“ gostuje Železničar, tim koji je u prethodnoj sezoni imao pozitivan bilans u susretu sa Novosađanima (1:1, 2:0, 0:0).
Uprkos statističkom podatku o tek 33-postotnoj kontroli lopte, čak četvorica igrača Novog Pazara su u idealnom superligaškom timu: golman Matijašević je proglašen najboljim igračem kola, a pored njega u idealnih 11 mesto su zaslužili defanzivci Miljković i Hadžimujović, kao i krilni napadač Dikson sa Jamajke. S druge strane, pogubljen u prostoru, euforično najavljivani Vošin manevar u sastavu Petrović-Đakovac-Zukić bezuspešno je tražio prolaz kroz disciplinovanu odbranu domaćina, kojom je dirigovao i sigurnost joj ulivao (kao da je niz superligaških sezona odigrao) omladinski srpski reprezentativac Ahmed Hadžimujović. Tek mu je 19 godina.
-Energija, ambicija, volja, želja, htenje, za ove ciljeve koje mi imamo apsolutno nedovoljno večeras – pogodio je suštinu jednom jedinom rečenicom Marko Savić.
Takva ocena odnosi se najpre na igrače od kojih se najviše i očekivalo. Promašaj prelaznog roka najbolje ilustruje bezvoljnost kapitena Dejana Zukića. Potpisom na ugovor kao da je završio sve profesionalne izazove. I obaveze koje iz izazova slede. Ni da potrči u skladu sa nesumnjivim vrednostima fudbalskog majstora, čija ga je veština i preporučila Vošinom skautingu u sklapanju (bolje reći sklepanju) tima za velike domete. Prodat je za 900.000 evra, a vraćen za 2,5 miliona...
U njegovoj bezvoljnosti gubi se i prepoznatljiv umetnički trag s loptom njegovog zamenika Njegoša Petrovića. Dodamo li tome i neupotrebljivu akviziciju u liku Stefana Mitrovića i nedovoljno skeniranog Nardina Mulahusejnovića, dobićemo okvir za sliku o ne baš uverljivo realizovanim transferima u prelaznom roku, koji još traje. U takvim okvirima igre bez igre do neprepoznatljivosti su se gubili i najbolje ocenjeni Vošini igrači u minulim utakmicama Lazar Ranđelović i Petar Sukačev. I u reakcijama golmana Rosića nije bilo moguće da prepoznamo žar i energiju istinskog vladara kaznenim prostorom...
Vojvodina je u Novom Pazaru poražena po svim merilima vrednosti fudbalske igre. Posed lopte od 67 posto, umesto da rezultira pozitivnim skorom, realno je prepoznat kao otežavajuća okolnost u izvođenju koeficijenta korisnosti u besmislenom rasipanju fizičke spreme. U znatnoj meri poražena i vera u mogućnosti kolektiva, koji je sa Vladimirom Jugovićem u ulozi čoveka od bezuslovnog poverenja predsednika Zbiljića i mladim stručnjakom Markom Savićem, bez naročitog iskustva u vođenju klubova sa šampionskom tradicijom kakav Vojvodina jeste, najavljivan kao tim za pohod na nacionalne trofeje.