NEVEROVATNA PRIČA O VERI I STRADANJU SVETOG LAVRENTIJA Njegove poslednje reči mučiteljima i danas odjekuju
Srpska pravoslavna crkva danas obeležava Svetog arhiđakona Lavrentija.
Koliko je njegova vera u Hrista bila čvrsta, svedoči predanje po kome je on pošao za papom Sikstom u tamnicu govoreći: "Kuda ideš oče, bez sina".
Želeo je i sam da postrada za Hrista, ali mu papa Sikst to nije dao. Kao starac, gonjen u smrt, poručio je Lavrentiju:
"Ne ostavljam ja tebe, čedo, nego te čuvam za velike muke: jer tebi predstoje veliki podvizi za veru Hristovu. Ja kao star izlazim na lakšu borbu, a ti treba da odneseš preslavnu pobedu nad mučiteljem. Stoga ne plači, nego znaj da ćeš tri dana posle moje smrti ti levit poći za svojim sveštenikom; tebi nije potrebno moje prisustvo kao neka pomoć. Ilija je ostavio Jeliseja, ali ga nije lišio čudotvorne sile. Idi, iskoristi ovo vreme, te po svome nahođenju razdaj crkveno blago siromašnima i nevoljnima", objavljeno je na sajtu Srpske pravoslavne crkve.
Misija Svetog Lavrentija bila je da pomaže hrišćanima, koji su živeli skriveni i u siromaštvu.
Veruje se i da je za života ovaj svetac činio čuda.
Papa Sikst još nije bio postradao. Sveti Lavrentije nije mogao da ga ostavi. Otišao je na mesto gde se sudilo papi i dvojici đakona, hram Teljudi.
Papa je odbio da bogovima prinese žrtvu i pozivao ih ne na milost prema njemu, već na pokajanje koje će ih spasti večnih muka.
Marsov hram, mesto pogubljenja, sravnjen je u zemljotresu pre nego što su Svetog Siksta u njega uveli, kazuje predanje.
"Kada svete odvedoše tamo, sveti Sikst reče tome hramu: Neka te sruši Hristos, Sin Boga živoga! - Tek što prisutni hrišćani rekoše 'amin', nastade iznenada zemljotres, i pade deo hrama tog, i razbi se idol koji se nalazio u njemu. A sveti Lavrentije viknu k svetome papi, govoreći: Ne ostavljaj me, oče, jer već razdadoh povereno mi tobom blago".
Kada je spomenuo blago, Sveti Lavrentije je utamničen, a papa Sikst i đakoni su posečeni.
Ipolit, nadzornik tamnice, svedočio je čudima koje je Sveti Lavrentije po predanju činio. Vraćao je slepima vid i sam je poželeo da priđe veri Hristovoj.
Ovo se zbivalo u veme cara Decija. Kada je eparh Valerijan insistirao na blagu, Lavrentije mu je doveo siromahe i uboge i rekao da je najveće blago pomoći njima. Tada više od njega nije traženo blago, već da se pokoni idolima. Obnažili su ga i brutalno tukli.
Nastavili su mučenje, a jedan vojnik odlučio je da ga Lavrentije krsti. Odmah je potom pogubljen, a Lavrentije, koji se u mukama smejao, vraćen je u tamnicu. Sada je Ipolit molio da s njim ode u mučeničku smrt.
Svetog Lavrentija pekli su živog.
"O, bezumnici i bednici!", odgovori svetitelj, "znajte da ova žeravica na kojoj me pečete jeste hladovina duši mojoj, a vašim dušama ona će biti neugasivi oganj".
"Sveti mučenik Lavrentije arhiđakon završi svoj stradalački podvig u deseti dan meseca avgusta. A sveti Ipolit sa ostalima postrada u treći dan posle svetog Lavrentija", navodi se na sajtu SPC.