NISTE NEZAINTERESOVANI NITI RASEJANI Ovo je razlog zbog kog vam imena novih ljudi ispare za nekoliko sekundi
Rukovali ste se, osoba vam je jasno rekla kako se zove, a samo nekoliko trenutaka kasnije shvatili ste da njeno ime više ne možete da prizovete.
Neprijatnost je još veća kada razgovor traje, a vi pokušavate da izbegnete situaciju u kojoj ćete morati ponovo da pitate.
Takvo zaboravljanje uglavnom nije znak lošeg pamćenja, nezainteresovanosti niti ozbiljnog problema. Ime često nestane zato što mozak tokom prvog susreta istovremeno pokušava da obradi mnogo drugih informacija.
Pažnja je usmerena na osobu, a ne na ime
Dok vam se neko predstavlja, ne slušate samo nekoliko izgovorenih slogova. Primećujete lice, osmeh, ton glasa, način rukovanja, govor tela i raspoloženje, a istovremeno razmišljate o tome šta ćete odgovoriti i kakav utisak sami ostavljate.
Sve se to događa za nekoliko sekundi i opterećuje radnu memoriju. Ako ime u tom trenutku nije dovoljno dobro registrovano, ono neće ni stići do dugoročnog pamćenja. Problem, dakle, često nije u tome što ste ime zaboravili, već što ga mozak nije pravilno „snimio”.
To može biti još izraženije kada ste nervozni, umorni, pod stresom, nalazite se u bučnom prostoru ili upoznajete više ljudi odjednom.
Zašto imena pamtimo teže od drugih podataka?
Imena su za mozak često samo apstraktan niz glasova, bez jasnog značenja i postojećih asocijacija. Ako upoznate osobu koja se zove Marko, samo ime vam ne govori ništa o njegovom izgledu, poslu, karakteru ili interesovanjima.
Ovaj fenomen često se objašnjava takozvanim Bejker-Bejker paradoksom. U poznatom eksperimentu jednoj grupi ljudi rečeno je da se muškarac sa fotografije preziva Bejker, dok je druga grupa čula da je po zanimanju pekar. Učesnici su lakše zapamtili zanimanje nego prezime.
Reč „pekar” odmah priziva hleb, brašno, miris peciva, rernu i brojne druge slike. Prezime Bejker, iako zvuči isto na engleskom jeziku, nema takvu mrežu značenja kada je predstavljeno samo kao ime.
Možda ćete zapamtiti mnogo važnije detalje
Iako vam ime izmakne, možete veoma dobro zapamtiti šta vam je osoba ispričala, čime se bavi, odakle dolazi, šta voli ili kako se osećala tokom razgovora. Takve informacije imaju značenje i lakše se povezuju sa postojećim znanjem i iskustvima.
To ne znači automatski da je svako ko zaboravlja imena posebno pažljiv slušalac. Ipak, moguće je da je vaša pažnja bila više usmerena na sadržaj razgovora i osobu pred vama nego na podatak koji još nije imao za šta da se „zakači”.
Kako da sledeći put lakše zapamtite ime?
Najjednostavniji trik jeste da ime odmah ponovite u razgovoru: „Drago mi je, Jelena.” Tako ga ne čujete samo jednom, već ga i sami izgovarate, što povećava mogućnost da ostane u pamćenju.
Možete ga povezati sa nekom osobinom, zanimanjem ili poznatom osobom istog imena. Ako upoznajete više ljudi, pokušajte da svako ime u sebi ponovite uz jednu karakterističnu informaciju, na primer: „Ana – arhitekta” ili „Nikola – voli planinarenje”.
Ako ime ipak zaboravite, najbezbolnije je da odmah iskreno pitate: „Izvinite, ime mi je promaklo, možete li da ga ponovite?” To obično ostavlja bolji utisak nego nekoliko minuta izbegavanja direktnog obraćanja.
Kada zaboravnost zahteva više pažnje?
Povremeno zaboravljanje imena, naročito prilikom prvog upoznavanja, veoma je uobičajeno. Razgovor sa lekarom ima smisla ako se problemi sa pamćenjem pojačavaju, ometaju svakodnevne obaveze ili ih prate teškoće u pronalaženju poznatih reči, snalaženju u poznatom prostoru, obavljanju uobičajenih zadataka ili prepoznavanju bliskih ljudi.
U većini drugih situacija zaboravljeno ime ne govori da vam osoba nije važna. Mnogo češće pokazuje da je mozak u nekoliko sekundi pokušao da obradi više informacija nego što je mogao da sačuva.