LJILJANA FIJAT POSLE 35 GODINA POSLA OTKRILA DRUGI ŽIVOT Od sprečavanja pranja novca do pisanja priča
Doktor ekonomskih nauka i književnica Ljiljana Fijat svoje penzionerske dane pretvorila je u kreativnu oazu, dokazujući da treće doba ne mora biti teret, već vreme za nove početke.
Nedavno je knjigu priča „Povod je vrlo površna stvar“, u izdanju kuće „Asoglas“ iz Zvornika, predstavila u Gradskoj organizaciji penzionera.
Ljiljanin književni put ka ovoj knjizi vodio je preko prestižnih regionalnih konkursa. Nakon što je prošle godine objavila zbirku poezije „Bez da si išta učinila“, svetlost dana ugledala je i njena zbirka priča.
– Nova knjiga je izašla u junu mesecu i nije bilo zgodno da je u to vreme promovišem u Novom Sadu. Međutim, bila sam u Hercegovini tokom avgusta i tamo sam, u njihovoj Narodnoj biblioteci u Trebinju, imala svoju prvu promociju – kaže sagovornica za „Dnevnik“.
Knjiga sadrži 24 priče, a sve su plod predanog rada na usavršavanju tehnike pisanja pod mentorstvom domaćeg autora.
– Reč je o knjizi priča, ima ih ukupno 24 i sve su nastale u okviru kreativne radionice kreativnog pisanja koju pohađam već osam godina. Menadžer te radionice je Aleksandar Tanurdžić, koji je do sada objavio tri romana i knjigu priča. Učesnici tog kursa su dosta mlađi od mene, ali meni je veoma drago što je pohađam. Akcenat je na kratkoj priči. Imali smo razne teme, nezavisno od žanra, a konsultovali smo se i kada je reč o poeziji – kazala je Ljiljana.
Treće doba ne mora da bude muka
Svestrana autorka šalje snažnu poruku svim svojim vršnjacima koji se suočavaju sa starenjem i penzijom. Ona smatra da je ključ u unutrašnjoj strukturi ličnosti i aktivnom pristupu životu.
– Ljudi imaju dosta obaveza kada imaju baštu, dvorište i kuću. I u gradu, ko god hoće, ima mogućnosti da bude aktivan — bilo kroz sopstvene promocije ili kroz učešće u slušalačkom delu. Treće doba ne mora da bude muka, niti treba da vas bude strah. Ali to zavisi od strukture ličnosti i od toga da li porodica dozvoljava obaveze koje čovek ima. U principu, ukoliko ste poletni i entuzijastični, bićete aktivni. Ako ste flegma celog života i imate posao koji nije zahtevan, normalno je da ćete i u penziji biti takvi, što ne znači da ćete biti nesrećni — u stvari ćete živeti u skladu sa sobom, što je i najvažnije – zaključuje Ljiljana.
Novosađani će uskoro imati priliku da se druže sa autorkom na dve lokacije tokom jeseni.
– Ovde u Novom Sadu promocije će tek uslediti. Veoma uvažavam kutak Gradske organizacije penzionera. Putovala sam s njima ove godine povodom 25. maja u Aranđelovac, znam ih i privatno i veoma mi je drago što u ovom prostoru mogu da promovišem svoju knjigu. Promocija ove knjige biće u Humanitarnom centru u Ulici Arse Teodorovića u oktobru, a početkom novembra meseca u Gradskoj biblioteci u Novom Sadu – pojasnila je Ljiljana.
Po struci doktor ekonomskih nauka, a njen dugogodišnji profesionalni život bio je daleko od umetnosti — radila je na visokoodgovornim i često stresnim pozicijama u bankarstvu, o kojima se retko javno govori.
– Doktorirala sam na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, pa se tek kasnije pojavilo slobodno vreme. Pisala sam i članke u okviru struke. Žao mi je što se nisam na ovaj način promovisala dok sam radila i bila u struci, ali poslovi koje sam obavljala bili su ’pozadinski’. Radila sam u internoj kontroli jedne banke na poslovima sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma, a to nisu poslovi koji mogu javno da se publikuju. Vrlo zanimljiv, težak i zahtevan posao za ženu. Ne rade svi u računovodstvu, komercijali i na šalteru – kaže Ljiljana.
Književni i stručni portret
Ljiljana Fijat (1959, Zrenjanin), diplomirala je na Ekonomskom fakultetu u Subotici, Univerziteta u Novom Sadu. Magistrirala je 1997. godine i doktorirala 2010. godine na Ekonomskom fakultetu u Beogradu. Objavila je knjigu „Mere protiv pranja novca u bankama“ (2012), a u koautorstvu sa dr Aleksandrom Čudanom knjigu „Rizici i prevencija pranja novca“ (2015). Autorka je i koautorka dvadeset naučnih i stručnih radova.
Objavila je zbirke poezije „Sofija od Meseca“ 2011. i „Osećanje Principa“ 2016. godine. U Republici Bugarskoj objavljena joj je dvojezična knjiga pesama „Nebeske ptice“, koju je priredila Altenka Sapundžieva, 2016. godine. Objavila je i zbirku pesama „Bez da si išta učinila“, kao i knjigu koja je nedavno promovisana, „Povod je vrlo površna stvar“. Živi u Novom Sadu.
Njena karijera beleži i prelaske iz grada u grad u veoma izazovnim istorijskim trenucima za domaći platni promet.
– Radila sam prvo u deviznom, a onda u dinarskom sektoru. S obzirom na to da su postojali veliki problemi za platni promet sa inostranstvom u vreme sankcija, prešla sam službeno iz Banatske banke iz Zrenjanina, gde sam radila 12 godina, ovde u Novi Sad. I vreme je prošlo... Ja sam svoj posao volela. Sećam se kada smo 2000. godine imali blokirane puteve u vreme Miloševića, direktor interne kontrole me poslao u Sombor. Prvi put sam krenula i nisam uspela da odem van Novog Sada, drugi put isto, a treći put je angažovao vozača iz banke da me pošalju. Tamo sam provela nedelju dana u kontroli, a uglavnom ništa nisam radila jer nije bilo struje. Bilo je svega i raznih situacija, ali taj posao sam volela – pojasnila je ona.
Prelazak iz dinamičnog poslovnog okruženja u penziju za Ljiljanu je predstavljao veliki emotivni i psihološki izazov, koji je uspešno prebrodila uz podršku prijatelja i novih hobija.
– U početku mi je bilo jako teško jer sam imala veoma zahtevan posao i dosta komunikacije u okviru institucija u kojima sam radila. Kada sam otišla u penziju, stvarno mi je bilo teško, ali članovi radionice za pisanje koju pohađam su mi dosta pomogli da prebrodim tu krizu. Dizali su mi raspoloženje i vremenom sam se navikla. Sada pišem, slikam, imam vremena za neke stvari za koje nisam imala dok sam radila. Imala sam četiri samostalne izložbe — dve na crepu i dve akvarela, a poslednja je bila u biblioteci na Štrandu tokom jula meseca. U Gradsku organizaciju penzionera dolazim i na sekciju dekupaža; to možda nije neka ’velika’ umetnost, ali je atmosfera veoma prijatna i ljudi se lepo druže, što mi puno znači – kazala je naša sagovornica.
Pored umetnosti, Ljiljanina velika ljubav je i priroda. Planinar je od 1997. godine i ove godine je dobila bronzanu značku kao nagradu za celokupni angažman na razvoju planinarstva u Srbiji tokom svih ovih godina.
– Sada zbog zdravstvenih problema nisam toliko aktivna, ali svojevremeno sam išla na vrhove više od 2.000 metara – kaže ona.
Ljiljana Fijat ne planira da stane. Naprotiv, njene fioke i kompjuterski folderi kriju još mnogo toga što čeka pravi trenutak i finansijsku podršku da ugleda svetlost dana.
– Imam foldere u kojima su putopisi i proza. Ušla sam u širi izbor od 140 ljudi koji su pisali na konkursu grada Niša i volela bih taj rukopis da objavim, ali je to sve vezano za finansije. Imam dosta prikaza i trudiću se da objavljujem ono što budem mogla – zaključila je Ljiljana.
Slađana Aničić Ilić