Uranak u čast Branka Radičevića i slavne tradicije
Topot konjskih kopita i „pesma” praporaca mešali su se s pojem ptica u osvit zore na Stražilovu, remeteći iskonsku tišinu
koja tamo vlada. Nevelika grupa Karlovčana, predvođena sveštenikom Donje sremskokarlovačke crkve protojerejem Milenkom Popovićem i ove godine na Đurđevdan zaputila se na Stražilovo na uranak, poštujući višedecenijsku lokalnu tradiciju.
Dok je grupa Karlovčana, koja je na izletište došla konjskim zapregama, ostala na proplanku kod spomenika Branku Radičeviću, druga se peške uputila na vrh brda, gde počiva taj pesnik, najpoznatiji đak Karlovačke gimnazije.
– Nekada je uranak bio mnogo masovniji i imao više folkornih odlika – kaže Karlovčanin Lazar Nović, koji od 1970. svake godine ide na Đurđevdanski uranak. – Izostao sam samo 1976. godine, kada sam bio u vojsci, i 1999, kada uranka zbog NATO bombardovanja nije ni bilo. Mi smo se sedamdesetih godina uglavnom okupljali u podnožju brda, kod Brankovog čardaka i onda se delili u dve grupe. Jedna je išla gore do groba Branka Radičevića, a druga ostajala dole. Isprva se dolazilo zapregom, a onda smo se modernizovali pa stizali automobilima, da bismo se potom peške penjali do vrha. Pre četrdesetak godina bilo je dosta zaprega i veliki broj mladih. Znatno više ljudi je tada dolazilo na Đurđevdanski uranak, premda na to određeni krugovi u Karlovcima nisu blagonaklono gledali. Ali, bez obzira na to, uranak je opstajao.
Nović se seća da su devedesetih godina prošlog veka bogoslovi masovno išli peške na uranak, ali se vremenom njihov broj smanjivao, da bi na kraju prestali da dolaze. Učesnike uranka danas čini grupa od petnaestak najupornijih, mahom onih Karlovčana koji slave Đurđevdan i pokoji zaljubljenik u tu tradiciju, Staržilovo i prirodu. Predanja govore da su pre Drugog svetskog rata i gimnazijalci pohodili Brankov grob na Đurđevdan, s tim što je jedan broj njih odlazio u manastire Grgeteg i Veliku Remetu, a drugi u Irig na liturgiju. – Ranije, otprilike do 2000. godine, služen je i pomen borcima koji su u Drugom svetskom ratu stradali u blizini Brankovog nadgrobnog spomenika – dodaje Nović. – Sada se to čini samo Branku Radičeviću.
Najpoznatijem pesniku srpskog romantizma Branku Radičeviću je, kao što to radi poslednjih petnaestak godina neizostavno, pomen služio sveštenik Milenko Popović.
Shodno običajima, su učesnici zaprežne povorke jezdili i karlovačkim ulicama, idući do kuća onih koji slave Đurđevdan da bi jedni drugima čestitali slavu.
Odlukom espikopa sremskog Vasilija, je izostala Đurđevdanska litija po Karlovcima, zbog toga što je relativno skoro, povodom dolaska moštiju majke Angeline, molitvena povorka prolazila gradskim ulicama. Đurđevdanska litija ustanovljena je 1999. godine, kada zbog NATO agresije nije bilo uranka na Stražilovu. Na čelu Đurđevdanske litije bude ikona Presvete Bogorodice iz Saborne crkve. Na svom putu po Karlovcima zadržava se na nekoliko mesta da bi se uputile molitve za mir, blagostanje grada i njegovih žitelja, dok je posmatrači posipaju laticama đurđevka ili nekog drugog cveća.
Tekst i foto: Z. Milosavljević