NOVOSADSKI FUDBALERI ZAVRŠILI EVROPSKU AVANTURU POSLE SAMO 21 DANA U JULU I ČETIRI DOŽIVLJENA PORAZA Oporavak na domaćoj sceni sada je imepartiv
Senzacije se ne dešavaju često, barem ne onakve kakvu je Vojvodina priredila davne 2015. godine, kada je, usred Torina, do nogu potukla italijansku Sampdoriju sa 4:0. Uostalom, takve istorijske pobede, i zbog toga nazivamo upravo tako – senzacijama. Novosađani su tokom ovog leta doveli nekoliko, po imenima koja su izgradili u regionalnom fudbalu, veoma dobrih fudbalera, najavljujući da je spremna da načini iskorak u Evropi, „napalili“ su se i navijači „stare dame“, ali...
Nizak koeficijent koji ima u društvu klubova Starog kontinenta, svrstao je Vošu nisko, među autsajdere, onemogućivii je da se, uz nesporni nedostatak sreće na žrebu u Nionu, nada nekim lakšim rivalima od onih koje je dobila – Ferencvaroša i Ajaksa. Zbog toga je, ali ne i samo zato, ukupno 21 dan trajala avantura tima iz Srpske Atine u kvalifikacijama, najpre za Ligu Evrope, a potom i Ligu konferencija, u kojima je zabeležila sva četiri poraza, uz užasnu gol-razliku od 3:13. Dodajmo tome odmah: da nije bilo sjajnog golmana Dragana Rosića, odnos datih i primljenih golova mogao je da bude još nepovoljniji.
Ako su protiv Ferencvaroša još i titrali nekakvi izgledi, koji su trajali sve do isključenja Kornela Suča u 8. minutu drugog susreta u Budimpešti, protiv sjajnih „kopljanika“ iz Amsterdama, oni nisu mogli ni da se naslute. I to ni jednog-jedinog trenutka. Holanđani su, realno, daleko bolji tim i na njihov ubedljiv trijumf u dvomeču s našom ekipom, izraženog ukupnim rezultatom 8:2, ne postoji ni reč zamerke.
Pokušala je novosadska četa, koju sada predvodi novi trener Marko Savić, da bude hrabra i napadne Ajaks, ali nije joj to puno donelo. Samo je, čini se, dodatno motivisalo domaćina, mada gotovo da smo sigurni da bi konačni skor bio još nepovoljniji, da su „crveno-beli“ rešili da se brane. Razlika u kvalitetu, pokazale su to dve utakmice, prevelika je u korist slavnog tima sa „Johan Krojf Arene“ i sve, uz obaveznu floskulu o izvlačenju zaključaka i naravoučenija, treba što pre arhivirati i okrenuti se onom što dolazi u domaćem prvenstvu. Evropske iskorake, takođe, treba ostaviti za neko buduće vreme, jer trenutno za to ne postoji prostor.
Najteže gotovanje u Superligi Srbije je iza Vojvodine, Crvena zvezda je u nedelju bila bolja od nje (3:1), pa sada četa sa „Karađorđa“ mora što pre da se oporavi od užasnog rasporeda i rezultata ostvarenih na njima i počne da skuplja bodove. Jedna pobeda i čak pet poraza na to teraju klub slavnog imena i tradicije. Svaki poen izuzetno je važan i tu nikakvo opravdanje za kapitena Dejana Zukića i njegove saigrače, jednostavno, ne sme da postoji i neće ga biti.
U ponedeljak, u okviru 3. kola Superlige, na „Karađorđe“, od 19 časova, stiže Mačva i ne treba posebno da se ističe da je pobeda "pod mus“ za tim iz Srpske Atine. I bez našeg podsećanja na tu činjenicu, sigurni smo da su toga svesni i igrači, ali i navijači novosadskog sastava. Posle utakmice sa Šapčanima, već u subotu, 8. avgusta, Vojvodina će, ponovo pred svojim navijačima, da ugosti tim Radnika iz Surdulice, pa ta dva susreta, ma koliko se preuveličanom nekome učinila takva konstatacija, imaju veliku specifičnu težinu za nastavak sezone.
- Utakmica u Amsterdamu bila je jako teška za nas – priznao je novi šef stručnog štaba Voše, Marko Savić. – Momci su dali sve što su imali u ovom momentu, ali Ajaks se toliko dobro namešta, ima mnogo mehanizama u igri pred njegovim navijačima, a uz to je izuzetno potentna i poletna ekipa. Dali smo od sebe ono što smo mogli, ali je bio prisutan akumulirani umor, jer smo igrali na svaka tri-četiri dana s jakim rivalima. S druge strane, ovo je Holanđanima bila tek druga utakmica i videlo se i osetilo koliko su svežiji. Dominirali su, stvorili dosta situacija pred našim golom, iako mogu da kažem da smo u prvih 15-tak minuta susreta bili dobri. Međutim, Ajaks se na takvu igru brzo adaptirao, pronašao rešenja i posle toga bio mnogo bolji tim.
Upravo zato, jako je važno da igrači što pre iz glava izbace i Fradi i Ajaks i okrenu se izazovima koji su, kada se podvuče crta, za njih mnogo važniji. Dugoročno, uspesi u prvenstvu mogli bi da donesu korist Voši i u izgradnji pobedničkog mentaliteta ekipe iz varoši na desnoj obali Dunava, jer on i dalje ne postoji, a toliko je važan. Videlo se to u četiri julska evropska izazova, u kojima samo želja da se uspe nije bila u srazmeri s kvalitetom i moći ekipa koje su s Vojvodinom igrale.
A. Predojević