Drago Pilsel: Vatikan, u pogledu Stepinca, hoda kao po jajima
U Argentini je studirao novinarstvo, istoriju latinoameričke političke misli, književnost i hršćansku duhovnost, 1989. se vratio u Hrvatsku i potom bio učesnik Domovinskog rata, da bi 1992. nastavio studije na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku, gde je diplomirao, a kasnije i magistrirao. U više navrata kritički je govorio o kardinalu Aloiziju Stepincu i jedna je od retkih ličnosti sa hrvatske javne scene koja ne propušta da upozorava na zloupotrebe oltara za političke svrhe i na, kako sam kaže, „već uhodan katolički nacionalizam koji je iz perspektive crkvenih dokumenata nedopustiv i grešan”.
Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve doneo je odluku da se otvori dijalog sa Rimokatoličkom crkvom povodom namere da kanonizuje kardinala Alojzija Stepinca. Može li se već sam taj korak ocenjivati kao o istorijski, pogotovo u svetlu budućnosti odnosa dveju crkava?
– U Beogradu je po drugi put ove godine boravio predsednik Papinskog veća za promicanje jedinstva hršćana kardinal Kurt Koh. Bio je u februaru, kada se u Patrijaršiji počelo diskutovati o ulozi Katoličke crkve u Drugom svetskom ratu, a sada je bio gost nadbiskupa beogradskog monsinjora Stanislava Hočevara i Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta. Na marginama se, naravno, razgovaralo i o Stepincu. Nikako slučajno, jer istog dana, 28. maja, kada je papa Franja primio u Vatikanu hrvatsku predsednicu Kolindu Grabar Kitarović, u Beogradu se kardinal Koh sastao sa šefom srpske države Tomislavom Nikolićem. U Vatikanu su shvatili da ne smeju popustiti pritiscima Zagreba da Stepinac bude kanonizovan pošto-poto, pa su ceo proces stavili na čekanje. Recimo, tek će se 24. novembra ove godine u organizaciji Zagrebačke nadbiskupije održati simpozijum o odnosima Stepinca i pravoslavaca, a, s druge strane, videće se i kako će uznapredovati pomenuti ekumenski dijalog, kojim će rukovoditi novi zagrebačko-ljubljanski mitropolit Porfirije.
Kada je u pitanju sama tema tog dijaloga, da li je, po Vama, realno očekivati postizanje bilo kakvog kompromisa ako se imaju u vidu dijametralno suprotni stavovi dveju crkava o kardinalovom liku i delu, pogotovo o njegovoj ulozi u Drugom svetskom ratu?
– Ne vidim da će u skoroj budućnosti članovi Hrvatske biskupske konferencije prihvatiti kritički pogled na Stepinca niti da će episkopi SPC odustati od kritike Stepinca. Tek, bilo bi nužno da SPC konačno obistini u javnom dokumentu što zameraju, pa da vidimo na čemu smo tačno. U svakom slučaju, Sabor SPC je odlučio i to da se slavonski episkop Jovan imenuje sa šefa posebnog komiteta koji će imati zadatak da prouči konc-logor u Jasenovcu, dok će banjalučki episkop Jefrem proučavati deo tog logora u Gradini, naspram Jasenovca, u BiH. I bilo bi dobro da srpska strana odustane od mita od 700.000 ubijenih Srba u Jasenovcu i da se prihvati proverenih podataka Memorijalnog muzeja u Jasenovcu. Nažalost, činjenica je i to da na drugoj strani neki katolički talibani, čak i u katoličkom nedeljniku kardinala Josipa Bozanića „Glas Koncila”, u potpunosti dezavuišu rad kustosa i istoričara u Jasenovačkom memorijalnom centru.
Kako na sve može uticati, s jedne strane najava kardinala Angela Amata da će Alojzije Stepinac svakako biti proglašen svecem do kraja 2015, a s druge izrazito negativan stav države Srbije, koji je ozvaničen pismom predsednika Tomislav Nikolić upućenom papi Franji?
– Kardinal Amato ne odlučuje već odlučuje papa Franja. A papa je jasno dao do znanja da želi dijalog i hrvatskoj predsednici je rekao da neće doći u Hrvatsku u skorije vreme. Pre ćemo ga videti u Beogradu nego u Zagrebu, ako ne ode u penziju sa 80 godina, što takođe najavljuje kao mogućnost. Mislim da su vatikanskoj diplomatiji važniji ekumenizam i odnosi sa Srbima i Rusima nego pogodovanje jastrebovima u Zagrebu. Tek, sačekajmo susret predsednika Nikolića i pape Franje, koji je iz tehničkih razloga - kvara aviona - odgođen za septembar.
Kada smo kod različitih ocena o samom Stepincu, gde tu prestaje istorijska nauka, a počinje dogma?
– Ja u ovim stvarima ne živim sa dogomama. U pitanju Aloizija Stepinca bavim se isključivo dokumentima. A dokumenti ukazuju na to da je Stepinac izgubio kompas. Kao i neki hrvatski biskupi, koji su sekundirali Franji Tuđmanu. To ja zovem „domoljubna blokada duha”. Naime, toliko želite državu, toliko vam je taj cilj važan, da ćete zažmuriti na očita kršenja ljudskih prava. Mi hrišćani na to, ipak, nemamo pravo, niti je država najsvetiji ideal. Ko poistoveti svoj moral s nacijom i državom, taj je po definiciji fašista.
U Srbiji se već spekuliše o tome da bi pomenuti dijalog mogao itekako biti opterećen i nekim vancrkvenim pitanjima, poput sudske rehabilitacije Draže Mihailovića, s jedne, i blajburških poruka, s druge strane. Da li su ta strahovanja opravdana?
– Vatikan će se takođe rukovoditi dokumentima i arhivama, a ne politikanstvom ili eskapadama pojedinih hrvatskih biskupa ili srpskih episkopa.
Većina srpskih vladika, s kojima sam razgovarao, kao glavnu prepreku dolasku Svetog oca u Srbiju ističe upravo odnos prema Stepincu i, uz to, nužnost odlaska pape na poklonjenje u Jasenovac. Može li najavljeni dijalog, ma kakav na kraju bude njegov rezultat, ipak predstavljati realnu osnovu za pripremu te posete?
– Teško da ćemo videti papu, koji god to bio, u Jasenovcu dokle god se u Gradini bude na službeni način „lupalo” s cifrom od 700.000 ubijenih Srba u Jasenovcu. Biti će to proces „sine ira et studio” - na temelju činjenica. U svakom slučaju, ja se jako veselim pomacima u ekumenskim odnosnima i žarko želim da dočekam dan kada će jedan papa ući u hram Svetoga Save u Beogradu. Do tada, Vatikan će nastaviti da „hoda kao po jajima”.
Miroslav Stajić