SVETI JOVAN JANJINSKI Mučenik koji nije odustao ni pred vatrom ni pred mačem
01.05.2025.
06:29
07:15
Komentari (0)
Danas se u pravoslavnom kalendaru proslavlja Sveti mučenik Jovan Novi Janjinski, jedan od onih svetitelja čije ime možda nije najpoznatije široj javnosti, ali čije stradanje, vera i hrabrost osvetljavaju vekove.
Rođen je u gradu Janjina, nekadašnjoj prestonici čuvenog cara Pira. Odrastao je u siromašnoj, ali pobožnoj porodici, i rano je ostao bez roditelja. Nakon toga se preselio u Carigrad, gde je kao zanatlija nastavio da živi i radi – u vremenu kada je grad već pao pod tursku vlast, a mnogi hrišćani su, iz straha, napuštali veru i prelazili u islam.
Za razliku od mnogih koji su ćutali ili se povukli pred pritiskom, mladi Jovan nije krio svoju veru u Hrista. Naprotiv, jasno ju je isticao i prekoravao one koji su se odrekli svoje vere, nazivajući ih izdajnicima. Zbog toga su ga susedi poturice lažno optužili da je ranije prešao u islam, pa se zatim vratio u hrišćanstvo – što je tada bila teška optužba koja je nosila smrtnu kaznu.
Pred sudom, Jovan je bio mučen, tučen štapovima i gvozdenim šipkama, ali nije popustio. Bačen je u tamnicu, ali ga je već narednog dana – na sam dan Vaskrsa – ponovo zadesilo mučenje. Tada je, prema predanju, radosno izašao iz zatvora pevajući: „Hristos vaskrse iz mrtvih!“.
Na suđenju je hrabro izjavio:
„Činite što hoćete, da bi me što pre poslali iz ovog kratkovremenog života u život večni. Rob sam Hristov, Hristu sledim, za Hrista umirem, da bih s Njim živeo!“.
Vezan u lance, doveden je na mesto pogubljenja, gde je već bio pripremljen veliki plamen. Videvši vatru, Jovan je sam potrčao i skočio u nju. Njegova muka tu nije završena – mučitelji su ga izvukli iz ognja i osudili na odsecanje glave. Po pogubljenju, njegovo telo i glava bačeni su ponovo u vatru.
Kasnije su hrišćani sakupili ostatke njegovih svetih moštiju iz pepela i preneli ih u Veliku crkvu u Carigradu, gde su čuvane s velikim poštovanjem.
Sveti Jovan Novi Janjinski postradao je 18. aprila 1526. godine, ali njegova žrtva ne pripada samo istoriji – već živoj veri svih onih koji i danas biraju istinu i duhovnu slobodu, bez obzira na cenu.
Njegov primer nas podseća da hrabrost ne stanuje samo u maču, već i u reči, stavu i nepokolebljivom srcu koje ne pristaje da se odrekne istine.