Sačuvane vesti Pretraga Navigacija
Podešavanja sajta
Odaberi pismo
Odaberi grad
  • Novi Sad
  • Bačka Palanka
  • Bačka Topola
  • Bečej
  • Beograd
  • Inđija
  • Kragujevac
  • Leskovac
  • Niš
  • Pančevo
  • Ruma
  • Sombor
  • Stara Pazova
  • Subotica
  • Vršac
  • Zrenjanin

REZON: Strah od letenja u zaborav

22.02.2026. 08:13 08:32
Piše:
Izvor:
Dnevnik
бојовић
Foto: Privatna arhiva

Posle neuspešnih ataka na Vučića, koji je posle svake izmišljene afere postajao jači, Marinika sada cilja Vučevića, u nadi da će tako oslabiti Vučića i SNS, i da će je studenti upisati na svoju izbornu listu.

Piše: Milorad Bojović

Ako je i bilo sumnje sad je svima jasno - Miloš Vučević je posle Vučića drugi po snazi političar u Srbiji. Dokaze za to gotovo svakodnevno nudi Marinika Tepić. Glumeći srpsku Eriku Džong koja mašta da radi u kontroli leta, napada ga svakog trećeg dana, uvlačeći njegovu decu u svoje političke obračune. 

Njen strah od letenja nije stvaran. Ona se plaši ličnog nestanka sa političke scene! Bacanjem neproverenih političkih bombi, Marinika želi da ostane u fokusu javnosti. Da ne bude zaboravljena. Posle neuspešnih ataka na Vučića, koji je posle svake izmišljene afere postajao jači, Marinika sada cilja Vučevića, u nadi da će tako oslabiti Vučića i SNS, i da će je studenti upisati na svoju izbornu listu. Na taj način čini dve pogrešne stvari. Pošto je postala aksiom nepouzdanosti, svakim novim istupom sve jače uverava studente da je precrtaju i eliminišu iz bilo kakve kombinatorike. Istovremeno, osnažuje Vučevića u očima javnosti. Prosečan Srbin veruje da političar protiv kog protivnici i mediji ne vode prljavu kampanju, ništa ne vredi. 
I još nešto. Osim u slučaju SNS-a, politika većine stranaka se oduvek svodi na beogradski pašaluk. Njih ne zanima niko izvan kruga dvojke. Ne smeta Vučević nikome u Ćupriji, Stalaću, Crnoj Travi, Starom Žedniku, Tijanju, Osečenici, Bačkom Novom Selu, Žagubici, Novom Sadu. Marinika u interesu raznih centara moći širi tračeve beogradske čaršije koja o ljudima sudi na osnovu ličnih stereotipa. Živeći u zabludi da je važan samo onaj kog podržavaju “nezavisni” intelektualci, “nezavisna” kulturna scena, tajkuni i stranci. Njegovi rezultati ne moraju da odišu uspehom. Zemlja može da se raspada uzduž i popreko. Građani mogu da očajno žive. Njegova stranka može da se raspada, on bi uživao u glumljenom odobravanju lažne elite. 

Vučević im je trn u oku još od 2022. kada je bilo jasno da će biti imenovan za ministra odbrane. Tada su počeli da ga kriminalizuju. Pošto su u najavi novi izbori, i pošto je SNS, naočigled svih pregrmeo krizu izazvanu pokušajem ulične revolucije, Vučević je, sasvim očekivano i logično, kao predsednik stranke, uz Vučića glavna meta opozicionih napada. Napad na Vučevića je propagandni spin koji treba da navede javnost da poveruju u tobožnje nejedinstvo SNS-a. Nastojanje da se među naprednjake ubaci seme razdora. Loš plan. Svakom u SNS-u je jasno da je obojena revolucija propala, i da ih je Vučević, zajedno sa Vučićem, izveo iz krize na stabilno političko tle. Nikom ne pada na pamet da se cenka sa sigurnom dobiti. Gotovina je uvek bolja od veresije. SNS je danas jači nego što je bio pre 1. novembra 2024. Imaju više članova. Oprezniju su. Mudriji. Razumeju da su im jedinstvo i vera u stranku, Vučića i Vučevića, neosporivi politički aduti. 

Pošto su u najavi novi izbori, i pošto je SNS, naočigled svih pregrmeo krizu izazvanu pokušajem ulične revolucije, Vučević je, sasvim očekivano i logično, kao predsednik stranke, uz Vučića glavna meta opozicionih napada

Studentska mantra o uređenijim institucijama je mačka u džaku. Lako se može desiti da iz njega iskoče isluženi političari, intelektualci, sportisti, glumci. U Srbiji nema nikog ko drži do sebe da se na ovaj, ili onaj način nije bavio politikom. Od akademika i profesora, preko sudija, tužilaca i advokata, do sportista, glumaca, pevača i reditelja. S tim da se narod bolje razume u politiku od njih. Svaki prosečan čovek, pogotovo ne selu, zna da dobar pevač, ili sportista nema pojma šta treba seljaku, njegovoj porodici i komšijama da bi živeli bolje. Politika je sofisticirana delatnost. Brojanje glasova je njeno finale. Do toga moraju mnoge cipele da se pocepaju, mnogo guma na automobilima da se podere. Da se sasluša svačiji problem. I predlozi. Politika koja dolazi s beogradskih visova, bez osluškivanja stvarnih potreba građana, osuđena je na tavorenje u samobmanjujućem egu čaršije. Na tri odsto, na koliko je Vučić spustio cenzus, da bi imao antipode, s kojima može da se poredi. Da svako lako i očigledno može da vidi i zna ko je bolji. 

Da sam student pitao bih opoziciju šta su vaši aduti? Šta ste uspeli da uradite? Jeste li osvojili neki grad? Neku opštinu? Je li SNS pobedio na više lokalnih izbora u jeku blokada i proteste? Jeste! Pitao bih ko su vaši kečevi u rukavu za vanredne izbore? Ponoš koji iz bezbednosti TV studija kritikuje studente zašto nisu organizovali protest ispred RTS-a zbog imenovanja Manje Grčić za direktorku? Koji zahteva da studenti obavezno formiraju listu sa opozicijom. Studenti treba lepo da mu kažu - bivši generale, pozovi ti narod na ulicu, na protest ispred RTS-a, da vidimo koliko će ljudi doći? Da pre ujedinjenja vidimo koja ti je specifična težina? Đilas kom je malo 619 miliona evra, nego je došao da u Skupštini živi na grbači naroda? Lutovac? Ćuta? Lazović? Aleksić? Ko o njima ikad misli? Tim zaludnim poslom se ne bave čak ni u njihovoj užoj rodbini. Da se ne javlja svakog dana sa novim besmislicama, da li bi o Mariniki bilo ko ikada govorio?

Autor je stručnjak za odnose s javnošću

Izvor:
Dnevnik
Piše:
Pošaljite komentar