DOBOJ OBELEŽIO 34 GODINE OD PETROVDANSKE BITKE: Položeni venci i služen parastos poginulima
DOBOJ: U Doboju je obeleženo 34 godina od Petrovdanske bitke u kojoj je Vojska Republike Srpske odbila ofanzivu muslimansko-hrvatskih snaga koje su nameravale da vojno spoje zenički i tuzlanski korpus i tako dovrše etničko čišćenje srpskog stanovništva sa tog područja, prenosi RTRS.
Nekadaši komandant Prvog bataljona Dobojske brigade VRS Dimšo Živanović rekao je novinarima da je petrovdanska bitka vođena 12. jula 1992. godine od prigradskog naselja Vila do Putnikovog brda i da su jake muslimansko-hrvatske neprijateljske snage računale da je pažnja branilaca oslabljena zbog verskog praznika.
On je istakao da je neprijatelj ovu operaciju veoma dobro organizovao s obzirom na jačinu napada i tajnost priprema, a prema kasnijim saznanjima, tada su bili angažovani i hrvatski mediji koji je trebalo da snime osvajanje Doboja, što se zahvaljujući upornosti branilaca nije desilo.
"Napad je počeo u 12 časova, a prethodila mu je artiljerijska paljba", ispričao je Živanović i dodao da od granatiranja nisu bili pošteđeni civilni ciljevi u gradu.
On je podsetio da su tokom prvog dana bitke za odbranu grada poginula 34 srpska borca i pripadnika policije, a više od 76 je ranjeno. Živanović je naveo da je u početku "ratna sreća" bila na strani neprijatelja koji je uspeo da se približi samom gradu.
Učesnik kontraofanzive Rade Janković iz Rudanke kaže da se sa gorčinom priseća Petrovdana 1992. godine kada je umesto da uz tortu proslavi svoj 22. rođendan bio prisiljen da puškom odbrani svoj grad i da je pri tom teško ranjen.
Učesnik bitke Mlađo Kitanović iz Teslića kaže da je mnogima ovo bilo i prvo ozbiljnije vatreno krštenje sa koji su se zbog verskog praznika suočili i prilično nespremno.
Kitanović, koji je u Odbrambeno-otadžbinski rat ušao sa 25 godina, kaže da je Petrovdanska bitka bila jedna od težih.
Predsednik Skupštine dobojske Boračke organizacije Pero Tubić rekao je da su muslimansko-hrvatske snage 12. jula 1992. godine nameravale da uništenjem Doboja spoje tuzlanski i zenički korpus i ujedno ugroze operaciju "Koridor života".
"Tog dana njihovi ciljevi nisu bili samo vojni objekti, već sam grad i civili o čemu svedoče stradali i ranjeni civili", rekao je Tubić. On je naveo da je u tom momentu Doboj bio utočište za sve Srbe proterane iz Sarajeva i Tuzle. Parastos ubijenima služen je u dobojskom naselju Vila, a potom su kod spomen-obeležja položeni venci.
Sveštenik Nikola Panić ukazao je da se obeležavanjem 34 godina od Petrovdanske bitke od zaborava čuvaju žrtve koje su stradale za današnju slobodu i odbranu svojih bližnjih, a što budući naraštaju moraju da znaju. Jake muslimansko-hrvatske snage, regularna vojska Hrvatske i strani plaćenici, od kojih su neki, prema zarobljenoj dokumentaciji bili i iz Engleske, napale su 12. jula 1992. godine Doboj iz pet pravaca.
Napad je bio žestok - artiljerijski i pešadijski, a od dejstava nije bilo pošteđeno ni uže gradsko jezgro.Doboj je tada branio jedan ojačani bataljon, nakon pregrupisavanja, srpski branioci su oko 17 časova stabilizovali linije odbrane, a poslednji udarni talas dogodio se posle ponoći kada su neprijateljske snage nameravale da izvuku svoje poginule i ranjene.
Petrovdanska bitka dogodila se tokom druge faze bitke za "Koridor života", a namera neprijatelja je bila da se ta akcija kompromituje, što je onemogućeno.
O stradanju 99 civila tokom granatiranja Doboja svedoči i spomen-ploča postavljena u gradskom parku, pored nekoliko bista narodnih heroja iz Drugog svetskog rata. Tokom proteklog rata u Doboju je ranjeno 399 civila.