Generacija Z ne veruje u antiviruse, svi ćemo jednom postati žrtve hakera: Sajber sposobni ne znači da su sajber pismeni
Pripadnici generacije Z odrasli su uz internet i prihvatili ga kao neodvojivi deo svakodnevice.
Za razliku od generacije Iks i starijih milenijalaca, koji pamte vreme pre masovne upotrebe interneta i postepeno su se upoznavali i s njegovim prednostima i opasnostima, najmlađim odraslim korisnicima digitalni svet nije novo okruženje – u njemu su oduvek.
Upravo zato imaju drugačiji odnos prema bezbednosti na internetu. Tehnologiju koriste bez straha, ali ta bliskost često stvara varljiv osećaj da su rizici neizbežni i da nema mnogo smisla ulagati u zaštitu ako će svako pre ili kasnije postati žrtva prevare, hakovanja ili krađe podataka. A na telefonima i računarima danas se čuvaju fotografije, lična dokumenta, lozinke, bankovni podaci i čitav privatni i poslovni život.
Pa kakva je to generacija, šta smo to rodili?
Istraživanje koje je interni centar za istraživanje tržišta kompanije „Kasperski“ sproveo na uzorku od 7.200 ispitanika širom sveta pokazalo je da pripadnici generacije Z, iako najviše vremena provode na internetu, ređe od ostalih koriste antivirusni softver za mobilne telefone i redovno menjaju lozinke.
Čak 57 odsto ispitanika izjavilo je da više vremena provodi onlajn nego van interneta, što je najveći udeo među svim generacijama. Za 67 odsto njih mobilni telefon je glavni uređaj.
Istovremeno, čak 59 odsto mladih oseća se sigurno u digitalnom okruženju, ali samo 28 odsto smatra da poseduje napredne digitalne veštine. Ta razlika otkriva jaz između samopouzdanja i stvarnog znanja.
67 odsto ispitanika koristi mobilni telefon kao glavni uređaj
– Pripadnici generacije Z odrasli su uz internet, zbog čega im digitalne usluge deluju prirodno. Ali osećaj bliskosti sa tehnologijom ne treba mešati sa znanjem iz oblasti sajber bezbednosti. To što neko vešto koristi aplikacije i uređaje ne znači da ume da prepozna prevaru, bezbedno upravlja lozinkama ili zaštiti lične podatke – kaže Irina Ermilova, potpredsednica za upravljanje potrošačkim proizvodima u kompaniji „Kasperski“.
Ko je generacija Z
Generaciju Z čine rođeni između 1997. i 2012. godine. To je prva generacija koja je odrastala uz pametne telefone, društvene mreže, Jutjub i striming platforme. Za njih digitalna komunikacija nije naučena veština, već prirodan deo svakodnevnog života. Danas su to mladi ljudi koji ulaze u tridesete, zasnivaju porodice i preuzimaju sve važniju ulogu na tržištu rada.
U tome i leži suština problema. Visoko samopouzdanje ne prati uvek i odgovorno ponašanje.
Samo 27 odsto pripadnika generacije Z koristi antivirusni softver na mobilnim uređajima, a lozinke menjaju ređe nego starije generacije. Neki veruju da su savremeni telefoni dovoljno bezbedni, drugi misle da lako prepoznaju prevaru, dok treći polaze od stava da potpuna zaštita ne postoji i da će svako jednom biti hakovan.
Međutim, više od polovine ispitanika – 52 odsto – već je doživelo napad na uređaj, onlajn nalog ili lične podatke. Svakom šestom hakovan je nalog na društvenim mrežama, dok je 12 odsto izgubilo pristup nalogu za video-igre.
Samopouzdanje, drugim rečima, nije isto što i sajber pismenost
Posebno zabrinjava što upravo na mobilnim telefonima čuvaju najvrednije lične podatke, a samo 28 odsto redovno pravi rezervne kopije. To znači da gubitak ili kompromitovanje jednog telefona može ugroziti čitav digitalni život njegovog vlasnika.
Odrastanje uz internet generaciji Z donelo je brojne prednosti. Brzo usvajaju nove tehnologije i lako se snalaze u digitalnom svetu. Ali sposobnost korišćenja tehnologije nije isto što i sposobnost prepoznavanja fišing poruka, lažnih sajtova, zlonamernih aplikacija ili pokušaja krađe identiteta.
Samopouzdanje, drugim rečima, nije isto što i sajber-pismenost.
– Alati i navike iz oblasti sajber-bezbednosti moraju postati prirodan deo svakodnevnog digitalnog života, kao što su dopisivanje, igranje igara ili korišćenje društvenih mreža – naglašava Ermilova.
Potpuna bezbednost na internetu možda ne postoji. Ali između potpune sigurnosti i potpune nezaštićenosti postoji veliki prostor u kojem odluke samih korisnika mogu napraviti presudnu razliku. A šta li nas tek čeka sa generacijom Alfa?