ZA DESET GODINA 10 PUTA VIŠE STRANACA U SRBIJI U ovim sektorima je manjak domaće radne snage EVO ŠTA KAŽU BROJKE
Dok se u domaćoj javnosti i dalje govori o odlasku naših radnika u inostranstvo, što je višedecenijska pojava, paralelno se odvija proces koji mnogo manje primećujemo – dolazak stranih radnika i njihovo sve veće prisustvo u gotovo svim sektorima privrede.
Koliko ih zaista ima, pitanje je na koje ne postoji jednostavan odgovor. Zvanična statistika beleži dozvole, ali ne i realno stanje na terenu. Upravo zato procene za 2026. variraju od oko 60.000 do više od 100.000 stranaca koji trenutno rade u Srbiji.
40.000 stranaca s važećim dozvolama, ali…
Prema podacima udruženja Astra, na dan 31. decembra 2024. godine u Srbiji je boravilo 101.413 stranih radnika, većinom muškaraca (59,1 odsto), pri čemu oko 60 procenata pripada starosnoj grupi od 25 do 45 godina. Najviše ih je iz Rusije (52,4%), Kine (12,1%), Indije (4,5%) i Turske (4%). Broj imigranata porastao je čak 9,5 puta od 2012. do 2023. godine, sa najizraženijim rastom nakon 2020. Najveći priliv zabeležen je u Beogradu i Vojvodini, koji zajedno privlače više od dve trećine stranaca.
S druge strane, sredinom 2025. u Srbiji je bilo više od 40.000 stranaca sa važećim dozvolama. Međutim, ukupan broj izdatih dozvola tokom godine znatno je veći, jer isti radnik može imati više dozvola, a mnogi dolaze na kraće, sezonske poslove. Kada se tome dodaju i oni koji rade bez prijave, dobija se realnija slika, po kojoj stručnjaci procenjuju da u Srbiji trenutno radi i do 100.000 stranih radnika.
Procene za 2026. kreću se od 60.000 do više od 100.000 stranih radnika, dok zvanična statistika i dalje ne prati realno stanje na terenu
Razlog za rast broja stranih radnika nije teško pronaći. Srbija već godinama ima manjak radne snage, posebno u sektorima koji su fizički zahtevni ili slabije plaćeni. Građevinarstvo je prvi i najočigledniji primer. Veliki infrastrukturni projekti, rast investicija i nedostatak domaćih radnika doveli su do toga da su strani radnici postali gotovo neizostavan deo gradilišta.
Tome treba dodati i angažovanje stranih kompanija, pa se sve češće stiče utisak da je domaći radnik na gradilištu postao izuzetak. Slična situacija je u transportu, gde hronično nedostaju vozači, zatim u ugostiteljstvu, gde je sve teže pronaći kuvare i konobare, kao i u prerađivačkoj industriji i logistici.
– Bez angažovanja stranih radnika bilo bi teško organizovati sezonu. Domaćih radnika nema dovoljno, a interesovanje za ovaj posao opada. Stranci popunjavaju tu prazninu, ali je potrebno vreme da se uklope i nauče standarde rada – navodi Milan B., menadžer jednog restorana u Beogradu, i dodaje da problem nije samo u nedostatku radne snage:
– Domaći radnici su ili otišli u inostranstvo ili ne žele da rade ovaj posao za platu koja se ovde nudi. Mi smo bili primorani da angažujemo strane radnike. Ima dobrih, ali ima i onih koji nemaju dovoljno iskustva, pa kvalitet usluge varira, što gost odmah primeti.
Žene među stranim radnicima
U ukupnoj strukturi stranih radnika dominiraju muškarci, što je očekivano s obzirom na to da najveći broj radi u građevinarstvu i transportu. Ipak, žene su prisutne – najčešće u ugostiteljstvu, uslugama, administraciji i, kod visokoobrazovanih migracija, u IT sektoru i kreativnim industrijama.
Kod nekih nacionalnosti, posebno među migrantima koji dolaze porodično, udeo žena je znatno veći, što menja socijalnu sliku migrantske populacije u Srbiji. Ipak, deo njih ostaje van tržišta rada – često zbog jezičke barijere i brige o porodici.
Izuzetak su, primera radi, radnice iz Kine, koje su aktivno uključene u sektor trgovine, gde često učestvuju u vođenju porodičnih poslova.
Poseban izazov, kako ističe, predstavlja velika fluktuacija: „Najveći problem je što radnici ne ostaju dugo. Naučite čoveka posao, a on posle nekoliko meseci ode dalje. To stvara stalnu nesigurnost – nikada ne znate s kakvom ekipom ulazite u sezonu.“
Poljoprivreda, posebno u sezonskim periodima, takođe se oslanja na strane radnike, naročito na poslovima berbe, rada u plastenicima i drugim fizički zahtevnim poslovima koje domaća radna snaga sve češće izbegava.
Jedna od čestih zabluda jeste da su strani radnici u Srbiji isključivo nekvalifikovana radna snaga. Podaci, međutim, pokazuju drugačiju sliku. Veliki deo čine radnici sa srednjom stručnom spremom: vozači, zanatlije, kuvari i operateri u proizvodnji. Oni su ujedno i najtraženiji. Istovremeno, znatan je i udeo visokoobrazovanih, naročito među migrantima iz Rusije, među kojima ima mnogo stručnjaka iz oblasti informacionih tehnologija, digitalnih usluga i preduzetništva.