(FOTO, VIDEO) U Gospođincima počela berba kornišona: Ivan Ivanov već deset godina gaji krastavce, prinos ide i do 140 tona po hektaru
Počela je sezona berbe kornišona, kulture kojom se povrtari u Gospođincima, u opštini Žabalj, intenzivno bave od 2019. godine, kada je nemačka fabrika za konzerviranje krastavaca i paprike „Maminger konzerven SRB“ (Maminger-Konserven SRB) otvorila pogon u ovom selu.
U Gospođincima i drugim mestima na području žabaljske opštine, poznate po vrednim povrtarima, kornišoni su posejani na najmanje 200 hektara.
Uz primenu savremene agrotehnike, prinos kornišona može dostići oko 100 tona po hektaru, dok najuspešniji proizvođači od početka sezone u junu do kraja berbe u oktobru uberu i do 140 tona po hektaru.
Proizvođači već znaju da će se kilogram kornišona na veliko plaćati između 40 i 50 dinara.
Povrtar Ivan Ivanov krastavcima se bavi već desetak godina. Ove godine berba na njegovim njivama počela je pre dve sedmice.
– Sezona je dobro startovala, a kakva će biti znaćemo tek u oktobru. Samo se nadam da nas neće iznenaditi grad – kaže Ivanov za „Dnevnik“. – Do sada nas je vreme služilo, od aprila kada smo posejali kornišone pa do prvih berbi. Bilo je i toplijih i hladnijih dana, uz dovoljno kiše, što je doprinelo dobrom razvoju biljaka. Ono što priroda nije dala, nadoknadili smo sistemima za navodnjavanje „kap po kap“.
Prema njegovim rečima, seme, agril i folije proizvođači su nabavili od nemačkog prerađivača, a troškovi će biti obračunati prilikom predaje roda.
Najviše se izvozi u Nemačku
Konzervisani kornišoni predstavljaju jedan od značajnijih izvoznih proizvoda Srbije.
Tokom 2025. godine izvoz konzervisanih kornišona iz Srbije dostigao je vrednost od 10,6 miliona evra. Najveće izvozno tržište bila je Nemačka, sa učešćem od oko 70 odsto u ukupnom izvozu, saopštila je Privredna komora Srbije za „Dnevnik“.
Pored Nemačke, značajan izvoz ostvaren je u Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku, sa po 7,3 odsto, Crnu Goru sa 6,9 odsto, Mađarsku sa 4,4 odsto i Sloveniju sa 1,5 odsto ukupnog izvoza.
Potražnja za konzervisanim kornišonima godinama raste, naročito na tržištu Evropske unije. Tome doprinosi prepoznatljiv kvalitet domaćih proizvoda, što predstavlja značajnu konkurentsku prednost u odnosu na druge proizvođače i dobru osnovu za dalje unapređenje proizvodnje i izvoza.
Ivanov se povrtarstvom bavi od 2015. godine. Pored kornišona, gaji i papriku sorte slonovo uvo. Ranije se bavio tovom pilića, ali je taj posao napustio i posvetio se proizvodnji povrća.
– Na povrtarstvo sam prešao ne samo zbog bolje zarade već i zato što ovaj posao podrazumeva boravak u prirodi i na svežem vazduhu. Od aprila do oktobra sam svakodnevno na njivi, što je dobro i za zdravlje – kaže Ivanov.
Berba kornišona zahteva angažovanje velikog broja sezonskih radnika, koje Ivanov pronalazi u Banatu, najčešće u Zrenjaninu i Melencima. Sat rada plaća se 450 dinara, a broj radnih sati zavisi od količine roda.
– Sezonci su moji dugogodišnji radnici i svake godine dolaze na berbu. Dobro poznaju posao i znaju da moraju pažljivo da pregledaju biljke kako ne bi ostao neprimećen nijedan plod. Već sutradan kornišon može da preraste prvu klasu i pređe u drugu, što donosi nižu cenu i manju zaradu. Prva klasa ima najvišu cenu. To su najsitniji plodovi, dok se krupniji razvrstavaju od druge do sedme klase i plaćaju manje – objasnio je Ivanov.