BEZ PESTICIDA I ORANJA DO PROFITA Srpska poljoprivreda na pragu promena, REGENERATIVNIM MODELIMA sa manje rada tri puta više prinosa EVO KAKO TO RADE SLOVENCI
Srbija bi, prema rečima profesora Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu i člana radne grupe za izradu Zakona o regenerativnoj poljoprivredi Vladana Pešića, do kraja godine mogla dobiti taj zakon što će omogućiti primenu metoda održive poljoprivrede koji za posledicu ima proizvodnju kvalitetnije i bezbednije hrane, smanjenje troškova poljoprivednika, ali i smanjenje štetnih uticaja na životnu sredinu.
- U čitavom svetu, pogotovo u Evropskoj uniji, akcenat se stavlja na održivu poljoprivredu, i Srbija je počela da preduzima korake ka primeni tog tipa poljoprivrede. Primena metoda održive poljoprivrede počela je prvo u SAD polovinom prošlog veka, a regenerativne metode tek tokom sedamdesetih godina - kaže profesor Pešić i naglašava da je u Srbiji tek prošle godine nastalo Udruženje regenerativne poljoprivrede i da se sprema izrada zakona o tom pristupu u poljoprivredi.
Govoreći o prednostima takvog pristupa poljoprivredi Pešić je naveo da on omogućava da se proizvodi kvalitetnija i zdravija hrana, kao i da se smanjuju troškovi poljoprivrednika, potrošnja goriva i upotreba mehanizacije. Ušteda se ostvaruje naročito kada je reč o upotrebi pesticida i sintetičkih đubriva koji imaju veliku tržišnu vrednost.
- Kod regenerativne poljoprivrede prisutnost biljaka je čak 100 odsto, a kod konzervacijske ona je do 30 odsto. Humusna materija je u Srbiji zbog intezivne proizvodnje i iscrpljivanja zemljišta na niskom nivou. Tokom sedamdesetih godina prošlog veka zemljišta u Vojvodini imala su oko četiri odsto humusne materije, a sada je do 1,8 odsto – rekao je Pešić.
Ima manje rada, manje energije se troši, za sat možemo napraviti tri puta više. Smanjili smo NPK đubrivo jer sekundarni proizvodi ostaju na njivama-slamu i sve druge ostatke ne iznosimo
s parcela (Branko Majerič)
Naglasio je da je to proces, u kom farmeri moraju biti svesni kada ga započnu, da treba da budu dosledni jer koristi možda neće videti u prvoj godini, već eventualno u drugoj, i da će se ukoliko prinos bude niži u prve dve godine, sve kompenzovati smanjenjem troškova proizvodnje.
Kako funkcioniše poljoprivreda zasnovana na održivim principima van granica Srbije članovi Društva agrarnih novinara iz naše zemlje imala je priliku da se uveri u gazdinstvu Branka Majeriča u selu Moškanjci u opštini Gorišnica u Sloveniji prilikom posete 63. Međunarodnom poljoprivredno-prehrambenom sajmu AGRA 2025, jednoj od najznačajnijih manifestacija te vrste u regionu, a na kojem je Srbija bila prvi put zvanična zemlja partner. Srbiju je na sajmu ove godine predstavljalo više od 20 izlagača, od okupio 1.710 njih iz 35 država širom sveta. Jedan od izlagača na radgonskoj sajamskoj manifestaciji bio je upravo Branko Majerič, koji je potanko izneo svoja više nego pozitivna iskustva sa konzervacijskom poljoprivredom na području Ptujskog polja na kom obrađuje 35 hektara.
-Bavimo se konzervacijskom poljoprivredom 25 godina, i moram priznati, prvih deset godina smo se mučili i tek od 2010, kad smo se opskrbli mehanizacijom i nauružali znanjem, radimo punim kapacitetom – priča Majerič, čiji sin je pre pet godina preuzeo gazdinstvo. – Krajnji cilj je proizvodnja proizvoda zasnovana na no-till konceptu, koji podrazumeva sejanje semena direktno u neobrađenu zemlju specijalnim sejalicama, čime se smanjuje erozija i iscrpljivanje zemljišta, a istovremeno povećava ekonomski profit. Radimo po pravilima koja nalažu da se ništa ili što manje zemlje ore, da je tlo pokriveno najmanje 30 odsto posle svake obrade ili setve i da se dobro razvrstavaju kulture-plodored, a to znači uzgajanje minimalno tri kulture u pet godina. Kod nas se kukuruz seje na pet godina, isto i pšenica. Imamo u plodoredu soju, suncokret, uljanu repicu, kukuruz, pšenicu. Proizvodimo i luk, takozvani Ptujski luk, koji uživa evropsku zaštitu. U opštini Gorišnica nas šest gazdinstava-kmetija bavi se proizvodnjom tog luka.
Majerič objašnjava da se njegovo gazdinstvo upustilo u ovakav vid poljoprivredne proizvodnje shvativši da tako kako su ranije radili, nema perspektivu zbog klimtskih uslova, navodeći da je kvalitet zemljišta na 35 hektara koje obrađuje različit.
Dve trećine od toga može da zaliva, zahvaljujući državnom zalivnom sistemu. Ima mogućnost na svakoj parceli da se priljuči na hidrant u kom ima vode od početka aprila do kraja oktobra sa devet bara pritiska.
–To znači da neke kulture možemo dosta dobro održati. Ove godine na parcelama gde je kukuruz, da ga nismo natapali, imali bismo podbačaj – napominje Majerič.
Ptujski luk kao dodatna vrednost
Proizvodnja autohtonog Ptujskog luka primer je očuvanja tradicije kroz savremene metode obrade tla. Po rečima njegovog proizvođača Branka Majeriča, Ptujski luk je autohtona sorta, malo ljuta, ima poseban ukus i suve materije.
– Do pre tridesetak godina svako imanje ga je proizvodilo, ali je zapostavljen jer su se svi okrenuli hibridima. Mi smo počeli da ga sadimo 2003. Ceo proces proizvodnje izvodi se ručno, bez korišćenja poljoprivredne mehanizacije. Pošto nije okrugao ne može mehanizacija da se koristi, pa smo odlučili da sve radimo ručno i pokrenuli smo postupak za dobijanje oznake geografskog porekla. Četri godine je to trajalo. Luk se hladi u prirodnim skladištima, a ne u hladnjačama. Proizvodimo ga na 12 hektara, a prinos je oko 20 tona. Tržišna cena na polici je dva, tri puta veća. To je dodatna vrednost za male proizvođače. Bio je to prvi poljoprivredni proizvod sa evropskom zaštitom u Sloveniji – kaže Branko Majerič.
Dodaje da analize uzoraka koji se radovno obrađuju na ljubljanskom fakultetu kazuju da se na površinama gde se ne preokreće zemlja, humus povećava, kao i dostupnost fosfora što je za deo stručne javnosti bilo ravno čudu.
– Konzervacijska poljo-privreda ima puno prednosti – kaže on. – Tokom sušnih godina primećujemo da na površinama pod kozervacijskom obradom, najmanje tri do pet dana biljka može duže ostati vitalna.
Mi smo puno mehanizacije odbacili jer nije potrebna, ali doći do dobre mehanizacije za ovaj tip proizvodnje ne samo kod nas u Sloveniji nego i u Evropi bilo je nemoguće. U Americi smo kupili dve sejačice. Smanjuje se i pojava štetočina. Ima manje rada, manje energije se troši, za sat možemo napraviti tri puta više. Smanjili smo NPK đubrivo jer sekundarni proizvodi ostaju na njivama-slamu i sve druge ostatke ne iznosimo s parcela. Ima toliko prednosti da je to neverovatno. Uravnoteži se sistem u prirodi koji mi hemijom i koječim još narušavamo. Poredeći primenu regenerativne poljoprivrede u Srbiji i Sloveniji, prof. dr Vladan Pešić je naveo da ona manje više paralelno teče, ali da je u Sloveniji ipak krenula nešto ranije, zbog čega ta država ima Udruženje za konzervacijsku poljoprivredu, i može da se pohvali i podsticajima za ekološku, odnosno organsku poljoprivredu.