Dug po glavi za deceniju dupliran i prešao 900 evra
Oni su se lane, po podacima Udruženja banka Srbije, zadužili 3,6 odsto manje i ukupna suma duga zaustavila se na 1.332 milijarde dinara. Dok su privreda i država bile štedljive, građani su trošili. Lane se dug stanovništa po kreditima zaustavio na sumi od 796,78 milijardi dinara što je 11 odsto više nego u istom periodu godinu pre.
Smanjenje javnog duga svakako je dobra vest. Smanjenje kreditiranja privrede kao i porast dugova građana mnogi bi prihvatili sa skepsom, posebno kada se zna da zaduženost građana po kreditima a po glavi stanovnika kod nas konstantno raste: u 2006. bila je 401 evro, pet godina kasnije popela se na 726, a koncem 2016. bila je 916 evra.
O tome koliko taj nesklad između građana i privrede treba da brine dr Zoran Grubišić s Beogradske bankarske akademije kaže:
– Vremena su se promenila, privredna slika nam je danas drugačija – naglašava on. – Srbija smanjuje nivo loših kredita, banke čiste bilanse, ali ih baš kod privrede ima najviše pa se dug smanjuje.
No, baš zbog tih loših pozajmica kriterijumi po kojima banke danas odobravaju kredite oštriji su nego ranije. S druge strane, privrednici gledaju porast tražnje pre nego što uđu u nove invesitcije i požele da se zaduže. Ako procene da tražnje neće biti, neće ni ulaizti u nove kreditne aranžmane. Ima još činilaca koje ne treba zaboraviti: privrednici se okreću finansiranju sopstvenim kapitalom. Tu su zatim i drugi vidovi finansiranja bez bankarskih kredita. To su ponude raznih fondova pa mogućnosti da se preko pojedinih organizacija novac dobije bespovratno.
Što se tiče zaduženosti građana, i tu sliku koju pruža statistika treba posmatrati iz više uglova. Dug se povećavao po glavi, ali se istovremeno smanjivao i broj stanovnika. Tako je sekretar Udruženja banaka Srbije Veroljub Dugalić nedavno objasnio da je u Srbiji 2006. bilo 7.412.200 stanovnika, a lane 7.076.372. Brojka od 336.000 njih manje nije zanemarljiva kada se radi o podeli duga. To je još jedan činilac koji se mora uzeti u obzir.
Grubišić objašnjava da su krediti građana u Srbiji najviše rasli do početka krize.
– Tada je sve kod nas bilo drugačije. Građani nisu očekivali krizu već rast plata i razvoj pa su se lakše odlučivali da uđu u kreditne aranžmane nego što bi to procenili koju godinu kasnije. Tih godina devedesete su tek ostale za nama. To je bio period kada kredita za građane uopšte nije bilo pa su nove mogućnosti koje su im se nudile jedva dočekali. Iz tog perioda nam je ostao najveći dug građana, posebno stambenih kredita koji se najduže otplaćuju i prenose iz godine u godinu.
Svakako je bitno to da Srbija beleži privredni rast, s kreditima ili bez njih.
D. Vujošević
Naučili lekciju
Dok je kreditna zaduženost građana prilično rasla, ona vezana za „minuse” i kartice je beležila skromnije promene. Kod prekoračenja po računu zaduženost po glavi je 2006. bila 20 evra, a nakon deset godina 30. Što se tiče rivolving kartica, pre deceniju to je iznosilo 33 evra, a prošlu godinu smo završili s dugom od 38 evra. Kod „minusa” je dug pomalo rastao, a kod kartica je najveći bio 2008 – 65 evra i od tada stalno pada.