Za teroristički napad na autobus „Niš-ekspresa” niko odgovoran
Juče se navršilo 15 godina od terorističkog napada na autobus „Niš-ekspresa” u Livadicama, kod Podujeva, kada je poginulo 12 osoba, a povređene 43.
Aktiviranjem mine na magistralnom putu u selu Livadice dignut je tada u vazduh prvi autobus, od šest iz konvoja kojim su Srbi raseljeni s Kosova i Metohije, u pratnji Kfora, kretali u Gračanicu, na zadušnice. U napadu je na licu mesta poginulo deset osoba, a dve su povredama podlegle docnije. Poginuli su Živana Tokić, Slobodan i Nenad Stojanović, Sunčica Pejčić, Mirjana Dragović, Nebojša, Danilo i Snežana Cokić, Milinko Kragović, Veljko Stakić, Dragan Vukotić i Lazar Milkić. Najmlađa žrtva tog nerasvetljenog zločina bio je dvogodišnji Danilo Cokić.
Eksploziv je bio smešten u cev ispod puta. Britanski vojnici su tokom istrage pored puta pronašli žicu dugačku oko 600 metara kojom je aktivirana naprava sa 70 do 100 kilograma eksploziva, kako je procenjeno. Drugi kraj žice pronađen je u jednoj kući na obližnjem brdu.
Ukrajinski vojnici Kfora su istog prepodneva demontirali još šest sličnih eksplozivnih naprava s daljinskim upravljačem na putevima koji vode ka Štrpcu, najudaljenijoj srpskoj enklavi.
Zbog tog zločina kosovski Albanac Fljorim Ejupi je u prvostepenom postupku bio osuđen na 40 godina, ali ga je marta 2009. godine Vrhovni sud Kosova oslobodio, kako je obrazloženo, zbog nedostatka dokaza. Ejupi je, inače, nakon hapšenja uspeo da pobegne iz vojnog zatvora u američkoj bazi „Bondstil” kod Uroševca. Ponovo je uhapšen juna 2004. u Tirani, a potom predate UNMIK policiji. Osim Ejupija, pod sumnjom da su povezani s tim napadom u isto vreme uhapšeni su Ćelji Gaši, Avdij Behljulji i Jusuf Veljiju. Oslobođeni su zbog nedostatka dokaza.
Internet portal Radio-televizije Srbije imao je uvid u seriju poverljivih dokumenata policije UNMIK-a i razgovarao je s dvojicom pripadnika međunarodnih bezbednosnih snaga koji su bili uključeni u istragu bombaškog napada u Podujevu. Na osnovu tih dokumenata i svedočanstava policajaca rekonstruišemo najteži napad na kosovske Srbe od kraja rata 1999. godine. Po tim dokumentima, Kfor i UNMIK su unapred znali da „devetočlana teroristička ćelija” sprema napad na autobuse koji su prevozili Srbe, a ostalo je nejasno zbog čega su Euleksove sudije odlučile da odbace dokaze na osnovu kojih je Fljorim Ejupi u prvostepenom postupku osuđen na 40 godina robije. Dakle, 16. februara 2001. godine na brdu kod sela Livadice sedela su dva muškarca i čekala prolazak konvoja srpskih autobusa. Bomba, načinjena od gotovo 100 kilograma eksploziva, bila je skrivena u cevi za drenažu ispod magistralnog puta.
Neposredno pre prolaska autobusa, razvukli su žicu do debla koje na uzvisini iznad puta, zapalili cigarete i čekali. Na signal trećeg pripadnika te grupe, privezali su žice za akumulator i aktivirali bombu u trenutku kada je autobus „Niš-ekspresa” bio tačno iznad cevi za drenažu. Silina eksplozije podigla je autobus u vazduh i odbacila ga petnaestak metara daleko od mesta na kojem je bila bomba, navodi se u UNMIK-ovim dokumentima načinjenim neposredno posle napada.
U opštem naletu panike, koja je posle eksplozije zahvatila međunarodne misije na Kosovu, žrtve su helikopterima prebačene u mrtvačnice i bolnice, a u forenzičkom delu istrage, koji je usledio odmah posle, na mestu s kojeg je bomba aktivirana pronađeni su opušci cigareta.
Nedugo zatim, navodi se u izveštaju UNMIK-a, naređeno je da se krater koji je nastao posle eksplozije zatrpa – da bi saobraćaj normalno funkcionisao. Istražitelji tvrde da su na taj način uništeni dokazi. Naredbu da se krater zatrpa izdali su oficiri Kfora.
Ipak, nedugo posle napada, otkriveno je da DNK pronađen na nekoliko opušaka s mesta odakle je aktivirana bomba odgovara DNK povezanim sa slučajem ubistva u Nemačkoj iz 1997. godine, za koje je osumnjičen Fljorim Ejupi.
S. H. D.
Đurić: Obnova istrage o svim zločinima nad Srbima
Direktor Kancelarije za Kosovo i Metohiju Marko Đjrić juče je, povodom 15 godina od napada na autobus „Niš-ekspresa” kod Podujeva, istakao da je nedopustiva činjenica da taj zločin nije dobio sudski epilog koji bi žrtvama i njihovim porodicama pružio kakvu-takvu utehu.
– Ni posle 15 godina nisu pronađeni izvršioci tog teškog zločina, kao što se ne zna ni ko je ubio srpsku decu u Goraždevcu, 14 žetelaca u Starom Grackom, porodicu Stolić u Obiliću, ko gotovo svakodnevno pali i ruši srpske kuće i skrnavi crkve i manastire na Kosmetu... – konstatovao je Đurić, saopštila je Vladina Kancelarija za Kosovo i Metohiju. – Očekujemo i zahtevamo od međunarodne zajednice i nadležnih organa u pokrajini da se što pre obnovi istraga u tom i u svim drugim slučajevima napada na Srbe, da se svi nerasvetljeni zločini rasvetle, a njihovi neposredni izvršioci i nalogodavci pravedno kazne Samo u tom slučaju možemo se nadati da će se na Kosovu i Metohiji živeti sigurno i bezbedno, da će pravo i pravda biti jednaki za sve i da etnički motivisana ubistva neće ostati nekažnjena.