“Odmah na početku, u našu prostoriju za probe došli su neki dobri duhovi. Mnogo smo im se dopali, a i oni nama. Ljubomorno smo ih čuvali iako smo znali da moraju povremeno da izlaze. S vremenom, bilo je sve teže čuvati ih. Jednog dana, neko od nas je otvorio rupu i… oni su izašli. I nisu se vratili” - ovaj citat Zorana Bulatovića Baleta (Novi Sad, 1964) iz knjige “Ogledala Lune” precizno govori o onome šta je “Luna” bila i koliko je bezvremenska ostala.