Na Međunarodnom festivalu Vrnjci: Bora od Baha do sevdaha
VRNJAČKA BANJA: Jedinstveni Bora Dugić započeo je svoj koncert, održan pod okriljem 14. međunarodnog festivala „Vrnjci” u Vrnjačkoj Banji, čitanjem pesme „Frula“ Momčila Nastasijevića, nastavljajući kompozicijom „Od kada mi frula ne zvoni“ – mada njegova odzvanja stotinama najemotivnijih nota koje se od jednog instrumenta mogu izmamiti.
Čuli smo i Bahov „Menuet“ iz zbirke Ane Magdalene Bah (svojevremeno je Dugić svirao sa Oliverom Đurđević u Narodnom muzeju u Beogradu jedan od njegovih koncerata za flautu). Kao i Radmila Smiljanić i on „peva“ (ali svojim instrumentom) „Od Baha do sevdaha“! Sopstvenom kompozicijom „Običan balkanski dan“ oživeo je zvuke srpskog sela, sete narodnih pesama i zaviorenih kola u čemu mu je znatno pomogao „njegov saborac“ – kako ga je predstavio – umetnik na harmonici Boban Prodanović.
Bora Dugić je sav satkan od muzike, u njegovim žilama veličanstveno se ispredaju melodije sa našeg tla, ukrštaju razigrani ritmovi, prelamaju dinamička senčenja. „Borin čoček“ nije čoček o Bori Dugiću nego o Bori Stankoviću koga su opojno napojile igre južnjačkih čočeka, ušle mu u srce i krvotok, upravo kao i ovom drugom Bori, koji je među frulašima „broj jedan“ i tako će biti dokle god neko od trske, zove ili nekog drugog drveta iskleše ovu sviralu.
Odsvirao je i čuvenu „Hora stačato“, koja je, kako će reći umetnik, „vraški teška kompozicija“ i jedna od poslednjih koje je savladao. „Zajdi, zajdi“ najavio je, pak, kao „najlepšu pesmu na ovoj našoj plavoj planeti“ oko koje se glože i Bugari i Makedonci i Srbi – a ja mislim da je najlepša verzija upravo Borina koju svira tzv. kontinualnim dahom, bez ikakvog prekida u čitavoj pesmi. Natera vam suze na oči i osmeh u duši i ovacije u publici, koje su i inače pratile svaku njegovu numeru! Došao je, inače, Bora Dugić na festival sa desetak frula različitih boja, debljina, zvučnih visina, ali i umetničkih veština do kojih je u stanju samo on da dosegne.
Gordana Krajačić