U JEZERO KUPATILO I SRNDAĆ VOLI DA SE ZAGNJURI Ribolovci iz Vognja na mestu divlje deponije napravili raj za decu
S namerom da decu edukuju, motivišu ih da budu što više u prirodi i predstave im sportski ribolov, nekoliko pecaroša iz Vognja se 2020. godine organizovalo i osnovalo udruženje „Klen 022”.
Kako bi imali gde da pecaju, 2022. su raščistili divlju deponiju i raskrčili deo šumarka, te su time napravili jezero na površini od 24 ara, a posle nekog vremena su se proširili na čak 70.
– Imamo veliku količinu i brojne vrste riba, tako da deci pre svega ulov drži pažnju – kaže predsednik Žarko Mićić. – Od vrsta imamo linjaka, kečige, šarana u tri varijante: divljeg, tovljenog golaća i japanskog u raznim bojama, zatim smuđa, klena, babušku, deveriku, skobalja, ploticu... Budući da nam je jezero male površine, štuku i soma nemamo. Što se tiče edukacije na vodi, tu spada obuka kako se vezuje udica, bira mamac, pravi hrana, kako se vadi udica iz ribe i slično.
„Klen 022” godišnje ima četiri takmičenja i sva su namenjena i deci (s tim da je jedno isključivo za mališane), pa čak i noćno! Od prošle godine počeli su da organizuju i takmičenje u kuvanju kotlića, tako da njihovo jezero Kupatilo ume da zamiriše na raznu hranu, jer Voganj ipak pripada svinjskom Sremu... Kako i ne bi kada su napravili letnjikovac sa sve pečenjarom, roštiljem, prostorom za kuvanje.
– Do sada smo uradili i dečje igralište, postavili rasvetu i video-nadzor, potom smo proširili letnjikovac, pa sada u njemu može da sedi i do 50 gostiju. Trenutno nas ima oko 50 aktivnih članova, ne računam decu koje imamo i više, dok iz sela imamo svega dvadesetak pecaroša, a ostali su iz Sremske Rače, Hrtkovaca, Batajnice – navodi naš sagovornik.
U jezeru ima linjaka, kečige, šarana u tri varijante, smuđa, klena, babuške, deverike, skobalja, plotice
Jezero Kupatilo se puni iz izvora, te tokom zimskih meseci ne može celo da se zaledi. A raskrčivanjem deponije i poribljavanjem vode, revitalizovali su eko-sistem, pa se mogu videti razne vrste divljači i ptica. Ko ne veruje, neka ponese šator i ode na kampovanje i uveri se u ušuškanu oazicu na svega stotinak metara od sela.
– Svašta može da se vidi na našem jezeru. Prošle godine smo imali nesvakidašnju situaciju: pored nekoliko pecaroša, srndać je uleteo u vodu da se okupa – kaže kroz smeh Mićić, podsećajući da najveća dubina seže do dva i po metra.