"Okreni nulu da te bolje čujem" JEDNA OBJAVA NA FEJSBUKU PROBUDILA JUGONOSTALGIJU Mladi danas ne bi razumeli ni polovinu ovih uspomena
Jedna objava na fejsbuk stranici „Nostalgija“ izazvala je pravu bujicu sećanja i emocija. Pitanje je glasilo: „Bez da kažeš koje si godište, napiši nešto što današnja omladina neće razumeti.“
Ubrzo su ispod objave počeli da se nižu komentari koji su mnoge vratili decenijama unazad. Neko je pomenuo čuveni „Komodor 64“ i komandu „load. run. return“, dok su drugi prizivali uspomene na telefone sa brojčanikom, telefonske govornice i papirne imenike.
Posebnu nostalgiju probudile su uspomene na audio-kasete i dobro poznat trik kada se traka zamrsi pa premotava olovkom. Mnogi su se setili i vokmena, video-kaseta, novogodišnjih čestitki koje su se slale poštom i spomenara koji su nekada bili neizostavni deo školskih dana.
Detinjstvo bez mobilnih telefona i interneta bilo je jedna od najčešćih tema. Komentatori su pisali o žmurkama, lastišu, klikerima, školici, „gluvom telefonu“, fudbalu na ulici sa stativama od kamenja i bezbrižnim satima provedenim napolju.
Mnogi su se prisetili i televizijskih junaka koji su obeležili njihovo odrastanje, Sport Bilija, Baltazara, Mirka i Slavka, kao i crtanih filmova koji su se nestrpljivo čekali svake večeri u 19.15 sati. Dečje emisije "Muzički tobogan" i legendarni Minja Subota, "Poletarac", "Neven" ostale su u sećanju generacija koje su rasle od 60-tih do 80-tih.
Nisu izostale ni uspomene na korzo, disko klubove, prve simpatije koje su pitale: „Hoćeš sa mnom da hodaš?“, kao ni vremena kada su momci čekali devojke na autobuskim stanicama i pratili ih kući posle izlaska.
Neki su se setili radnih akcija, pionirskih marama i Dana mladosti, dok su drugi istakli da su najveća vrednost tog vremena bili kultura, bonton, poštovanje starijih i osećaj zajedništva.
Među stotinama komentara izdvojile su se i kratke rečenice koje mlađim generacijama danas zvuče gotovo kao šifre: „Okreni nulu da te bolje čujem“, „Daj mi olovku da premotam kasetu“, „95 za tačno vreme“, „Zaključan fiksni telefon“ ili jednostavno „Dobar dan, hvala, izvoli, izvini“.
Sudeći po reakcijama, jedno kratko pitanje bilo je dovoljno da podseti stotine ljudi na vreme kada su se prijateljstva stvarala na ulici, uspomene čuvale u spomenarima, a najveća radost često bila jedna žvaka, krug na biciklu ili crtani film u 19.15.