SA PUTA PO HANOVERU - srcu Donje Saksonije gde živi oko 30.000 Srba: Grad kojem je Ekspo pomogao
Hanover, glavni grad Donje Saksonije, jedne od 16 nemačkih pokrajina, koji je u Drugom svetskom ratu stradao gotovo 90 odsto, a danas je poznat kao važan industrijski i univerzitetski centar, samo na prvi pogled može biti nezanimljiv turistima.
Preduzimljivi Nemci crvenom linijom obeležili su turističku rutu, koja polazi od Nove gradske kuće i vodi do najznačajnijih istorijskih i kulturnih znamenitosti grada, tako da i oni koji individualno hoće da ga upoznaju, mogu to lako da učine prateći je. Duga je 4,2 kilometra i vodi kroz centar grada gde se nalaze najvažnije, ali i najlepše arhitektonske tvorevine.
Osim Gradske kuće, koja sa 113 godina i nije tako nova, znamenitosti Hanovera su Marktkirhe, takozvana pijačna crkva, jer se nalazi u starom delu grada koji je kao i u većini gradova nekada nazivan pijacom pošto se tu trgovalo. Sagrađena je u 14. veku kao katolička, da bi posle reformacije Martina Lutera, 1533. godne postala evangelistička. Trideset godina trajao je rat između evangelista i katolika, koji je rezultirao podelom zemlje, pa je deo zapadne Nemačke evangelstički, a juži katolički. Koliki je raskol među njima, govori najbolje podatak da je do 1945. bilo zabranjeno međusobno venčavanje.
Danas je Marktkirhe najstarija evangelistička crkva u Hanoveru, koji je u biti evangelistički grad. Do Drugog svetskog rata nije bilo uopšte katoličkih crkava u centru. U severnim delovima Nemačke do ujedinjenja, škole su u katoličkim mestima imale posebne ulaze za katolike i đake ostalih veroispovesti.
Skoro pa energetski nezavistan
Urbanističkim planom je ograničena spratnost u Hanoveru, u kom nećete videti oblakodere, čast izuzecima. Zovu ga zelenim gradom, a kako kaže zamenik gradonačelnika Tomas Klaprot, nastoji da površine pod zelenilom proširi. Duboko na teritoriji Donje Saksonije mogu se videti vetroparkovi. U Hanoveru više od 50 odsto struje dolazi iz solarnih izvora i vetroparkova. Sa Elektrodistribucijom koja je jedna od dve najveće u Nemačkoj, za 10-15 godina se nada da će potpuno preći na solarnu i energiju vetra.
Kraljevski vrtovi Herenhauzen, koji su među najlepšim baroknim parkovima, ali i najvećim u Evropi, svakako su znamenitost Hanovera koju ne treba propustiti.
Ovaj grad bio je sedište kraljevske dinastije koja je po njemu ponela ime. Taj podatak ne ističu nešto naročito. Dinastija Hanover je vladala nemačkim državama Braunšvajgom i Hanoverom do 1866. i Ujedinjenim Kraljevstvom od 1714. do 1901. godine. Veze sa Britancima jake su i danas i ogledaju se na svimpoljima. U starom gradskom jezgru blizu pijačne crkve sačuvana je i stara gradska kuća - kasnogotička Altes Rathaus. Sazidana je od crvene opeke koja je dominantni građevinski materijal i u ogromnoj meri boji arhitekturu ne samo Hanovera već i drugih delova Donje Saksonije.
Nova gradska kuća podseća na dvorac i zaštitni je znak Hanovera. U predvorju zdanja nalaze se četiri reljefna modela grada koja pokazuju kako je Hanover izgledao 1689, 1939, 1945. i danas, pa se i na osnovu toga može pratiti kako se razvijao i od ribarskog sela na obali reke Lajne postao važan industrijski, poslovni i turistički centar.
Hanover ima stalnu tendenciju za širenjem svoje teritorije. Pod svoje okrilje 1974. uzeo je opštine koje nisu samostalno mogle da opstanu. Na 15 minuta udaljen Langenhagen je jedna od opština koju bi Hanover rado da vidi u svom društvu, ali se taj industrijski grad sa 55.000 stanovnika i aerodromom opire nastojanju Hanovera.
Sastanak pod repom
Kralju Ernstu Augustu od Hanovera, koji je kratko vreme bio i kralj Britanije, njegov odani narod podigao je spomenik kod železničke stanice u tom gradu. Taj spomenik jedno je od popularnih sastajališta građana Hanovera. Međutim, žitelji grada za mesto sastanka ne kažu kod spomenika, ili kod železničke stanice, nego „ispod repa“. Još jedno mesto poznato je kao sastajalište. To je Krepke sat.
Ovaj grad ima 585.000 stanovnika. Sa predgrađem i opštinama koje mu pripadaju ta cifra se penje na 1,2 miliona. Gradska uprava na godišnjem nivou raspolaže budžetom od oko tri milijarde evra. Članovi gradskog parlamenta, interesantno je, imaju status počasnih članova. Za to što sede u skupštinskim klupama i odlučuju o njegovoj budućnosti ne dobijaju platu već to čine iz poštovanja prema gradu.
Glavni grad Donje Saksonije ne poseduje klasipčan metro, već odlično organizovanu železnicu. Nedostaje mu aerodrom, otuda pretenzije prema Langenhagenu.
– Hanover je u Drugom svetskom ratu bio potpuno razoren a danas je poznat kao važan industrijski i univerzitetski centar. U regionu se nalazi sedište koncerna „Folksvagen“, a grad ima oko 50.000 studenata. Za Hanover se često kaže da se ovde govori jedan od najčistijih oblika standardnog nemačkog jezika. Kada sam bio dete i kasnije student, Hanover je bio veoma miran, čist i bezbedan grad. Danas se, nažalost, dosta promenio. Ima mnogo više doseljenika iz različitih delova sveta, što je donelo i određene izazove – priča istoričar dr Željko Dragić, rođen i odrastao u tom gradu i pripadnik druge generacije Srba u Nemačkoj.
Kaže da se procenjuje da u njemu živi između 20.000 i 30.000 Srba. U pitanju su različite generacije – nekadašnji ratni zarobljenici koji su posle 1945. godine ostali u Nemačkoj, zatim gastarbajteri koji su dolazili krajem šezdesetih godina, ljudi koji su devedesetih godina zbog rata pronašli utočište u Nemačkoj, ali i veliki broj mladih, obrazovanih ljudi koji su poslednjih godina došli zbog posla. Ima i dosta naših ljudi sa hrvatskim državljanstvom, uglavnom lekara i medicinskog osoblja.
– Naš narod se, međutim, veoma dobro snašao. Imamo mnogo uspešnih Srba, posebno druge i treće generacije, koji su ovde izgradili lep život, kupili kuće ili stanove i uspešno rade. Ko ima posao, može lepo da živi. U Hanoveru postoji veliki srpski pravoslavni centar pri hramu Svetog Save koji egzistira na istom placu sa grčkom pravoslavnom crkvom – dodaje Dragić.
Hanoverski, a srpski folklor
Srbi se osim u pravoslavnoj crkvi okupljaju i druže i u okviru Srpskog folklornog kluba Hanover. U sklopu tog kluba postoji i folklorna sekcija čiji koordinator je Branka Vignjević. Ona kaže da su je osnovali veterani - igrači, njih 16, da bi sada imala 46 članova, od kojih je 24 mladih. Omladinski sastav je formiran pre dve i po godine. Sa njima radi kao umetnički rukovodilac Nataša Macanović, a sa veteranima Ivana Jelić. Krenuli su ni od čega. Sada imaju nošnje, vrlo su aktivni, mladi nastupaju svuda po Nemačkoj, idu na seminare u toj državi, ali sanjaju nastup u matici.
Pre 26 godina i Hanover je bio grad u kom je održan Ekspo. Njegovi stanovnici, ali i oni iz okolnih gradova kažu da je ta svetska izložba donela mnogo benefita.
– Ekspo je puno doprineo razvoju Hanovera. Proširen je aerodrom u Langenhagenu, izgrađena je direktna železnička veza između aerodroma i centra grada, a mnogi paviljoni danas imaju novu namenu i koriste se, između ostalog, i za fakultete i razne privredne aktivnosti. Zbog toga iskreno verujem da će i Beograd imati velike koristi od predstojećeg Ekspoa – kaže Dragić.
Hanover je sajamski grad koji vrvi od posetilaca. U bogatoj ponudi restorana, među kojima ima i onih čiji vlasnici su Srbi, i kafića, postoji jedan u kom svako može da uzme kafu, komad kolača i plati koliko može. Radi od 12 do 17 sati savakog dana pod motom: „Razlika između bogatstva i siromaštva nije prirodni zakon, nego smo mi ljudi doveli do toga“.
Zabranjeno je preuzimanje teksta ili dela teksta bez navođenja autora i naše medijske kuće, u vidu živog linka koji vodi ka originalnom sadržaju. Svako kršenje ovog pravila tretiraće se kao povreda autorskih prava.