NISU VEROVALI SOPSTVENIM PODACIMA Da li je NASA pronašla život na Marsu još pre 50 godina? VIKING NA CRVENU PLANETU SLETEO JOŠ 1976.
NASA je možda još 1976. godine pronašla znakove života na Marsu, ali je naučna zajednica tada zaključila da rezultati nisu dokaz biološke aktivnosti.
Danas sve veći broj istraživača smatra da bi čuveni eksperiment misije Viking mogao da bude pogrešno protumačen.
Letelice Viking 1 i Viking 2 bile su prve automatske laboratorije koje su sletele na Mars sa zadatkom da ne samo istraže površinu Crvene planete, već i odgovore na jedno od najvećih pitanja planetarne nauke: da li tamo postoji život.
Viking 1 je sleteo 20. jula 1976. godine u oblast Krizne ravnice, dok je Viking 2 nešto kasnije stigao do ravnice Utopija. Obe letelice nosile su opremu za izvođenje bioloških eksperimenata direktno na površini Marsa.
Eksperiment koji je podelio naučnike
NASA je u okviru misije koristila nekoliko različitih testova koji su analizirali uzorke marsovskog zemljišta. Naučnici su dodavali hranljive materije i pratili da li će se pojaviti znaci metabolizma karakteristični za mikroorganizme.
Jedan od eksperimenata, poznat kao Labeled Release, koji je razvio mikrobiolog Gilbert Levin, dao je rezultate koji su izgledali slično ponašanju živih mikroorganizama nakon dodavanja hranljivog materijala.
Međutim, drugi instrument, gasni hromatograf sa masenim spektrometrom, nije pronašao organske materije u uzorcima. Upravo taj rezultat bio je presudan za većinu naučnika.
Zaključak je tada bio da reakciju verovatno nisu izazvali živi organizmi, već nepoznati hemijski procesi u marsovskom zemljištu. Levin se nikada nije složio sa tim objašnjenjem i do kraja života je tvrdio da je Viking zapravo zabeležio aktivnost mikroorganizama.
Decenijama kasnije pojavili su se novi razlozi zbog kojih istraživači ponovo analiziraju rezultate misije Viking. Moderne marsovske misije pronašle su organske molekule na Marsu, čije se postojanje 1976. godine smatralo malo verovatnim.
Geolozi su takođe otkrili formacije stena u kojima su se odvijale hemijske reakcije slične onima koje su na Zemlji ponekad povezane sa aktivnošću mikroorganizama.
Neki stručnjaci smatraju da problem možda nije bio u NASA instrumentima, već u samoj metodi istraživanja. Jedna od teorija jeste da eksperimenti nisu koristili vodonik, gas koji određeni zemaljski mikroorganizmi koriste kao izvor energije.
Druga mogućnost je da se potencijalni život na Marsu ne nalazi na površini, već nekoliko centimetara ispod nje. Taj sloj bi bio zaštićen od jakog ultraljubičastog zračenja i mogao bi da sadrži led, što bi povećalo šanse za opstanak mikroorganizama.
Zašto se stari NASA podaci ponovo proučavaju?
Astrobiolozi poput Stivena Benera smatraju da je naučna zajednica prebrzo prihvatila negativan zaključak Viking misije. Prema njegovom mišljenju, jedan neuspešan test ne bi trebalo da poništi rezultate drugih eksperimenata.
Problem je što odsustvo pronađenih organskih jedinjenja ne znači nužno da ih u marsovskom zemljištu nije bilo. Moguće je da ih tadašnji instrumenti jednostavno nisu mogli pravilno detektovati.
Danas arhiva misije Viking dobija novu vrednost jer će buduće ekspedicije moći direktno da uporede nove rezultate sa merenjima starim skoro pola veka.
Svaka nova misija dodaje samo deo slagalice, zbog čega čak i stari podaci mogu postati ključni za razumevanje Marsa.
Ipak, savremeni naučnici imaju još jedan veliki izazov. Ako se jednog dana pronađe život na Marsu, moraće da dokažu da nije reč o mikroorganizmima koji su slučajno preneti sa Zemlje tokom slanja svemirskih letelica, već o pravoj marsovskoj biosferi.