KO JE PROMISKUITETNIJI: ŽIVOTINJE ILI LJUDI? Pogodite koje mesto zauzimamo na listi!
Ljudi su mnogo monogamniji od naših rođaka primata, ali manje od dabrova, kaže nova studija.
Istraživači sa Kembričkog univerziteta analizirali su odnos između broja braće i sestara sa istim roditeljima i broja polubraće i polusestara kod više životinjskih vrsta, kao i različitih ljudskih populacija u prošlosti.
Vrste i zajednice koje su monogamnije češće imaju veći broj braće i sestara sa istim roditeljima, dok one koje su poligamne ili promiskuitetne proizvode više polubraće i polusestara.
Naučnici su upotrebili računarski model i podatke o braći i sestrama dobijene putem genetskih studija o ljudima i drugim životinjama kako bi procenili nivoe monogamije.
Utvrđeno je da dabrovi imaju stepen monogamije od 72%, dok su ljudi na nivou od 66%, malo više od merkata sa 60%. Sve tri vrste pripadaju takozvanoj „prvoj ligi“ monogamije.
Na drugom kraju spektra, delfini i šimpanze imaju stepen monogamije od samo 4%, dok su planinske gorile na 6%.
„Ovo nije prva studija koja koristi proporcije braće i sestara kao meru monogamije, ali jeste prva koja upoređuje ljude sa drugim vrstama sisara“, kažu istraživači.
Monogamija se dugo smatra ključnim faktorom društvene saradnje koja je omogućila ljudima da dominiraju planetom.
Nivoi monogamije kod ljudi izračunati su pomoću genetskih podataka sa arheoloških lokacija i etnografskih podataka iz 94 različita ljudska društva, s tim da prakse parenja i braka značajno variraju.
„Iako su antropolozi s pravom zainteresovani za razumevanje ove raznolikosti, ponekad je korisno napraviti korak nazad i razmotriti obrasce širom vrste i kakav položaj zauzimamo među sisarima“, kažu istraživači.
Prosečan nivo monogamije od 66% kod ljudi znači da smo na sedmom mestu od 11 vrsta u studiji koje se smatraju socijalno monogamnim, tj. da su sklone dugoročnim vezama dve jedinke.
Istraživače nije iznenadilo to što je prosečan broj dece sa istim roditeljima kod ljudi u istom opsegu kao kod drugih monogamnih sisara. Međutim, iznenađujuća je bila potpuna odvojenost između ljudi i nemonogamnih sisara: ljudska društva sa najnižom proporcijom dece sa istim roditeljima (26%) bila su i dalje iznad nivoa najviše rangirane nemonogamne vrste sisara (22%).
Ovi nalazi podržavaju naučno gledište da je monogamija dominantan obrazac parenja kod ljudi. Glavni nalaz je jasan: ljudi su mnogo više monogamni nego većina naših najbližih životinjskih rođaka.
„Ljudi su u ‘prvoj ligi’ zajedno sa vrstama kao što su dabrovi i merkati, što pokazuje da je stabilno uparivanje uobičajenije kod ljudi nego kod srodnih životinja poput šimpanzi ili gorila, gde je više partnera u parenju standard“, kažu istraživači.
Sve u svemu, ovo istraživanje nas podseća da, iako su ljudi relativno monogamni u poređenju sa većinom sisara, naš društveni uspeh verovatno proističe iz mešavine monogamije, rođačkih mreža i kulturnih institucija, a ne samo iz strategije parenja.
