Istina je manje strašna nego što mislite!
MISTERIJA BERMUDSKOG TROUGLA KONAČNO OBJAŠNJENA! Evo kako su "misteriozni" nestanci brodova i aviona objašnjeni modernom naukom
Deo mora između Floride, Portorika i Bermuda stekao je legendarni status sredinom 20. veka kada su ga članci povezali sa misterioznim nestancima brodova i aviona.
Jedan od najpoznatijih incidenata dogodio se 1945. godine kada je "Eskadrila19", grupa od pet bombardera američke mornarice na trenažnoj misiji, nestao u tom području.
Tokom decenija koje su usledile, brodolomi i srušeni avioni često su pripisivani razornim silama Bermudskog trougla.
Zatim je 1975. godine Lari Kuše objavio knjigu u kojoj je razotkrio legendu, otkrivajući da su izveštaji o Trouglu bili netačni, preuveličani ili neprovereni. Zaključio je da broj incidenata u ovoj oblasti nije bio značajno veći nego u bilo kom drugom delu okeana.
Ipak, tokom godina su predložena brojna objašnjenja – i prirodna i natprirodna.
Neki su krivili preostalu tehnologiju iz Atlantide. Drugi su tvrdili da je Trougao mesto prostorno-vremenskog iskrivljenja koje usisava objekte u paralelni univerzum.
Jedno od najčudnijih prirodnih objašnjenja jeste da su mehurići metana oslobođeni sa morskog dna prevrtali brodove. Međutim, studije Američkog geološkog zavoda nisu zabeležile značajna oslobađanja metana u poslednjih 15.000 godina.
Visoka učestalost uragana u regionu mogla je imati ozbiljne posledice u eri pre nego što su tačne prognoze omogućile pilotima i kapetanima da izbegnu loše vreme.
Nedavna studija je sugerisala da konvergentne oluje mogu generisati talase visine do 30 metara (skoro 100 stopa) koji bi mogli potopiti čak i velike brodove. Laboratorijske simulacije su potvrdile da takvi talasi imaju potencijal da potope brodove, ali nema dokaza da se oni zapravo javljaju u Bermudskom trouglu.
Neki tvrde da su magnetne anomalije uzrokovale da mornari i piloti koji su navigirali pomoću kompasa skrenu sa kursa. Iako takve anomalije nisu identifikovane, početkom 20. veka pravi geografski sever i magnetni sever su se poravnali u Bermudskom trouglu, što je moglo dovesti do navigacionih grešaka.
Treba znati da Obalska straža SAD ne identifikuje nikakve specifične opasnosti u Bermudskom trouglu, a studija iz 2013. godine koja je navela najopasnije vode za brodarstvo nije uključivala ovaj region.
Uprkos velikom obimu vazdušnog i pomorskog saobraćaja, kao i čestim uraganima, Bermudski trougao nije doživeo statistički neuobičajen broj padova i olupina.
Pravi razlog zašto se ova legenda pokazala tako upornom je jednostavan. Ljudi su prirodno privučeni misterijama, pa su rani izveštaji o nestancima privukli veliku pažnju.
Kada se rodio mit o Bermudskom trouglu, novinari su brzo pripisali više olupina misterioznim silama Bermudskog trougla.
Pomama se smirila poslednjih godina, možda zato što nam moderna tehnologija omogućava da pratimo okeanski i vazdušni saobraćaj sa većom preciznošću, piše Science Focus.