Led ili topao oblog? LEKARI OTKRIVAJU ŠTA TREBA STAVITI NA BOLNO MESTO Nije svejedno
Hladna ili topla obloga često je prvo za čim posegnemo kada se udarimo, povredimo ruku ili nogu ili posumnjamo da je povređena kost.
Međutim, led i toplota nemaju istu ulogu: hladnoća može da ublaži bol neposredno nakon povrede, dok toplota uglavnom ima više smisla kasnije, kada akutna faza prođe i kada se jave ukočenost i napetost okolnih mišića.
Obloge nisu lek, ali ima situacija kada mogu da pomognu
Povreda kosti može da bude obična kontuzija, odnosno nagnječenje, ali i naprslina ili potpuni prelom. Jak bol, otok i modrica mogu da se pojave kod više vrsta povreda, pa samo na osnovu intenziteta bola nije uvek moguće da procenimo da li je kost slomljena.
Zbog toga je važno da obloge ne posmatramo kao način lečenja preloma. Ako postoji sumnja na prelom, prioritet su pregled, odgovarajuća dijagnostika i imobilizacija kada je potrebna, dok hladnoća može da posluži prvenstveno za kontrolu bola.
Hladne obloge posle povrede kosti: Za šta nam zapravo služi led
Neposredno posle akutne povrede hladna obloga može da smanji osećaj bola jer snižava temperaturu površinskih i dubljih tkiva i usporava provođenje nervnih impulsa. Hlađenje takođe dovodi do promena lokalnog protoka krvi i može da utiče na procese povezane sa otokom, mada savremena istraživanja pokazuju da efekat leda na otok i sam proces zarastanja nije tako jednostavan kako se nekada smatralo.
U praksi to znači da hladnu oblogu možemo da koristimo kao kratkotrajnu pomoć protiv bola nakon udarca ili druge akutne povrede, uključujući period dok čekamo medicinsku procenu ako postoji sumnja na prelom. Led, međutim, neće „namestiti“ slomljenu kost niti ubrzati srastanje preloma.
Hladna obloga ne treba direktno da dodiruje kožu. Led ili hladan paket treba obmotati tankom tkaninom, a hlađenje primenjivati u kratkim intervalima, jer dugotrajno ili prekomerno izlaganje hladnoći može da ošteti kožu i druga tkiva.
Kada ne treba stavljati toplu oblogu na svežu povredu
Toplota deluje drugačije od hladnoće: povećava lokalni protok krvi, utiče na elastičnost mekih tkiva i može da smanji osećaj ukočenosti i mišićnog spazma. Upravo zbog toga topla obloga uglavnom nije prvi izbor neposredno nakon akutne povrede praćene otokom, podlivom i izraženim bolom.
Posebno nema smisla zagrevati mesto mogućeg preloma u pokušaju da se bol „razbije“ pre nego što se utvrdi šta je povređeno. Ako je ekstremitet deformisan, izrazito otečen, veoma bolan ili osoba ne može normalno da ga koristi ili optereti potrebna je medicinska procena, a ne eksperimentisanje sa toplotom.
Treba obratiti pažnju i na temperaturu same obloge. Previše vruća obloga može da izazove opekotine, a rizik je veći kod ljudi koji imaju smanjenu osetljivost kože ili probleme sa cirkulacijom.
Kada topla obloga može da bude korisna nakon povrede ili preloma
Toplota može da dobije svoje mesto kasnije tokom oporavka, kada akutni otok i zapaljenska reakcija više nisu glavni problem i kada lekar proceni da je primena toplote odgovarajuća. Posle perioda imobilizacije zglobovi mogu da budu ukočeni, a mišići oko povređenog područja napeti i oslabljeni, pa kontrolisana toplota nekim ljudima može da olakša pokret i smanji osećaj ukočenosti.
Sistematski pregled i meta-analiza istraživanja lokalne primene toplote kod mišićno-koštanih problema pronašli su neposredne povoljne efekte na bol, fizičku funkciju, opseg pokreta i ukočenost. Autori su, međutim, naglasili veliku heterogenost studija i uglavnom nejasan rizik od pristrasnosti, pa ni toplotu ne treba predstavljati kao terapiju koja sama rešava posledice povrede.
Kod osobe koja se oporavlja od preloma važna je još jedna razlika: toplota može da utiče na okolne mišiće i meka tkiva, ali ne „zagreva kost da bi brže srasla“. Tempo zarastanja preloma zavisi od vrste i mesta preloma, stabilnosti fragmenata, prokrvljenosti, godina, opšteg zdravstvenog stanja i drugih faktora.
Šta kaže nauka: Hladnoća može da smanji bol, ali led nije čudotvorna terapija
Hlađenje akutnih povreda toliko je ukorenjeno u praksi da se često podrazumeva da postoje veoma jaki dokazi za njegove brojne efekte. Sistematski pregled koji je obuhvatio osam ranijih sistematskih pregleda i 50 randomizovanih kliničkih studija zaključio je da krioterapija može bezbedno da se koristi kod mišićno-koštanih povreda, ali je sigurnost dokaza za akutni bol i povrede bila relativno niska.
Još noviji sistematski pregled i meta-analiza 28 randomizovanih kontrolisanih studija o krioterapiji nakon operacija mišićno-koštanog sistema pronašao je mala smanjenja intenziteta bola u neposrednom, kratkom i srednjem periodu. Međutim, efekti na bol bili su ispod unapred definisane granice klinički značajne razlike, dok su dokazi o smanjenju otoka i poboljšanju funkcije bili niske pouzdanosti.
To je važna poruka i za svakodnevnu upotrebu leda: najrealniji razlog da stavimo hladnu oblogu jeste kratkotrajno ublažavanje bola, a ne pretpostavka da što više hladimo povredu, to ona brže zarasta. Savremeni pregled literature o krioterapiji kod akutnih povreda takođe naglašava da, osim analgetskog efekta, nema dokaza iz studija na ljudima da hlađenje sprečava sekundarno oštećenje tkiva ili poboljšava regeneraciju.
Ako sumnjamo na prelom, važnije je šta ne treba da radimo
Jak bol nakon pada ili udarca, brzo nastao otok i modrica, deformitet, nemogućnost oslanjanja na nogu ili korišćenja ruke, kao i bol koji se izrazito pojačava pri pokušaju pokreta mogu da pobude sumnju na prelom. Ako se kroz kožu vidi kost, postoji otvorena rana iznad mogućeg preloma, ekstremitet izgleda deformisano ili deo tela ispod povrede postane bled, hladan ili utrnuo, potrebna je hitna medicinska procena.
Povređenu ruku ili nogu ne treba nasilno ispravljati niti pokušavati da se kost „vrati na mesto“. Hladna obloga preko tkanine može privremeno da ublaži bol dok se čeka pomoć, ali ni hladna ni topla obloga ne mogu da zamene dijagnostiku i pravilno zbrinjavanje preloma.
Najjednostavnije pravilo zato glasi: kod sveže povrede hladnoća može kratkotrajno da pomogne protiv bola, dok toplota svoje mesto pre svega ima kasnije, kod ukočenosti i napetosti mekih tkiva, kada akutna faza prođe. Ako postoji mogućnost da je kost napukla ili slomljena, važnije od izbora između hladnog i toplog jeste da se povreda pravilno proceni i leči.