Iz Srbije izneto više od 50 milijardi dolara
Otkrića u vezi s HSBC bankom i skrivanjem para bogataša tek su vrh ledenog brega, a to važi i za Srbiju. Elem, među imućnim klijentima koji su koristili švajcarski ogranak britanske banke HSBC
da bi sakrili milione i izbegli plaćanje poreza pominje se i jedan neimenovani srpski državljanin, koji je na tajni račun u toj banci položio 20 miliona evra, navodi se u izveštaju Međunarodnog konzorcijuma istraživačkih novinara (ICIJ). Procureli podaci govore i da je, osim tog neimanovanog biznismena, još 37 osoba i firmi iz Srbije otvorilo račune u podružnici HSBC-a u Švajcarskoj. Svi oni su od 1988. do 2006. otvorili 93 računa, na kojima je pohranjen ukupno 41,2 milion evra...
Ti podaci su dobili veliku medijsku pompu, ali su oni u suštini mačji kašalj za ono što je pre manje od dve godine objavio isti taj Međunarodni konzorcijum istraživačkih novinara, a po njima, razni tajkuni i biznismeni, kako domaći, tako i strani, iz Srbije su izneli više od 50 milijardi dolara.
Da ta suma od koje se vrti u glavi i nije nerealna potvrđuju i lanjski podaci američkog „Global fajnenšel integritija”. Zemlje u razvoju su, po njihovom izveštaju, od 2002. do 2011. izgubile putem nelegalnih kanala 5,9 biliona dolara.Srbija je, po ukupnoj vrednosti odliva kapitala nelegalnim kanalima u periodu 2002–2011. godine, zauzela visoko 19. mesto, sa sumom od 49,37 milijardi dolara.Kina je, na rang-listi GFI-ja, kojom su obuhvaćene 144 zemlje, zauzela prvo mesto po najvećem nelegalnom odlivu kapitala, budući da je od 2002. do 2011. godine iz nje izašao 1,08 bilion dolara.
Za njom sledi Rusija, iz koje je „isparilo” 880,96 milijardi dolara, a na trećem mestu je Meksiko, s nelegalno izvezenim kapitalom od 461,86 milijardu dolara. Po podacima koje je predstavio Međunarodni konzorcijum za istraživačko novinarstvo, domaći biznismeni bliski vlastima su preko of-šor firmi, a na tuđe ime, od 2000. do 2011. godine kupovali bagatelno preduzeća u Srbiji i na taj način izneli čak 51 milijardu dolara.
Po njima, u Srbiji je pokrenuta privatizacija državnih preduzeća da bi se privukle strane investicije. Međutim, Agencija za privatizaciju nije osigurala da kupac ne izbaci radnike na ulicu kada otuđi neku firmu, a sporni Zakon o privatizaciji je kupcu dao za pravo da ne obelodani svoj identitet ili vlasničku strukturu svoje kompanije. Tako se u stotinama srpskih privatizacija strani kupac pojavljivao samo formalno, a zapravo je iza njega stajao domaći biznismen.
Moćan i blizak s vlastima, koristio je ofšor kompaniju da bi preuzeo imovinu nekog srpskog preduzeća, njenu vrednost prebacio u inostranstvo, a radnike isterao na ulicu. Jednostavno, u vladajućoj garnituri u Srbiji nije bilo političke volje da se tako nešto zaustavi. Gotovo 2.000 od 3.017 državnih preduzeća koja su privatizovana između 2001. i 2011. godine je obustavilo rad, potonula su u stečaj ili su na ivici zatvaranja i stotine hiljade radnika ostale su bez posla. Deo njih je propao jer se posle teške ekonomske situacije, ratova i sankcija iz devedesetih godina prošlog veka nisu snašla na slobodnom tržištu, ali je znatno veći broj firmi koje su uništene spornom privatizacijom i preko tajnih of-šor kompanija, tvrdili su tada.
E. Dn.
Teško do para
Po procenama Međunarodnog konzorcijuma za istraživačko novinarstvo, malo je verovatno da se makar deo para koji je završio na of-šor računima može ikada povratiti.Ono što država Srbija može uraditi jeste da istraži sve slučajeve i procesuira one koji su kršili zakon.