Himna ljubavi i erotičnosti
Sledeće godine navršiće se pola veka od kada je Tanja Kragujević (1946) objavila svoju prvu knjigu, u istoimenoj ediciji Matice srpske. Bila je to poezija, ilustrovana umetničkim fotografijama
njenog oca Stevana Kragujevića, pod naslovom “Vratio se Volođa”. A sinoć je, na svečanosti u srbobranskom Pozorištancetu, primila “Lenkin prsten”, za najlepšu ljubavnu pesmu (“Voda”), objavljenu u izboru njene poezije “Od svetlosti, od prašine”.
Sve što se u stvaralačkom smislu događalo između tih godina-graničnika, stalo je u preko dvadeset knjiga uglavnom poezije, koje nose potpis i autentičan umetnički znak Tanje Kragujević. Ona danas živi u Zemunu, u nepromenjenom ubeđenju da čovek može postojati samo kao biće kulture. Dobitnica je brojnih priznanja, među kojima se ističu ona koja nose ženska imena: Isidora Sekulić, Milica Stojadinović Srpkinja, Desanka Maksimović, Lenka Dunđerski (odnosno nagrada “Lenkin prsten”).
Žiri koji je ove godine njenoj ruci namenio Prsten, smatra da je pesma “Voda” Tanje Kragujević “istinska himna ljubavi i erotičnosti, ispisana perom žene, data kroz vizuru žene, u slavu žene”.
Sa kakvim osećanjima ste primili vest o još jednoj nagradi koja nosi ženski predznak?
– Sa sjajnom i prebogatom asocijacijom, da ova jedinstvena nagrada simbolično vezuje Odu Ženi i Tvorački princip, ovekovečujući i slaveći pođednako Ljubav i Poeziju.
Već ste pola veka prisutni na srpskoj književnoj sceni. Kakvo je mesto poezija imala u kulturnoj javnosti kada ste objavili prvu knjigu, a kakvo danas?
– Gostujući u gimnazijama, i bibliotekama, ili u radio- emisijama, često govorim o vremenu svojih početaka. Mladi, pa i njihovi profesori, publika, slušaoci, jedva da mogu poverovati mojim rečima. Ipak, bogata dokumentacija (fotosi, isečci iz štampe, časopisi nekadašnje Jugoslavije, sve što inače poveravam Istorijskom arhivu Beograda, u okviru Legata porodice ), svedoče o vanrednoj, danas nezamislivo podsticajnoj atmsoferi, koja je prihvatala i pratila mlade nade i talente, pesničku reč. Omladinski listovi i časopisi, plakati književnih večeri, pune aule i sale fakulteta, ili najmanjih bibliteka u najudaljenijim krajevima, poetski festivali, televizijske emisije u koje su uložene posebna kreativnost i sluh medijskih poslenika, pesnička gostovanja i turneje, vest o novoj knjizi, ili književnom nastupu kao vest dana u našoj štampi, dobrodošlica sa kojom su primani književni gosti iz drugih zemalja – danas gotovo da predstavljaju scene nekog fantastičnog dnevnika. Ili san onih koji se poezijom, u tišini, često van reflektora javne scene, pa čak i bez validne književne recepcije (nemamo više stalne rubrike književnih kritičara) predano bave.
Znate li ko su danas čitaoci ljubavne poezije?
– To pitanje nas, čini mi se, dovodi do vrlo osetljive teme – ko su čitaoci poezije uopšte. Malo ih je, a ljubavna poezija je čak na neki način i favorizovana, premda, odmah da kažem, ne na najbolji, već često i na pogrešan način. Pesme ljubavne tematike i motiva često osvanu u blogovima korisnika interneta, zavisno od njihovog ličnog ukusa i potreba da prozbore o akutnoj, ličnoj rani, i podele vlastiti doživljaj sa “prijateljima” koje nikada nisu videli, niti sa njima podelili intimni dijalog, i sa istomišljenicima, koji će se, na isti način, u znak nedostatka drugih odgovora, oglasiti na istoj adresi. Sa da ili ne, sviđa mi se, ili ne…
Književnost i internet?
– Velika intriga. Blagodet u traganju za informacijama, podacima, fragmentima onoga što najavljuje prava otkrića. I tako nedostatan izvor, kada se tiče pravih “formata”, pa i hronologije događaja ( pokušajte sa bilo čime što se ne podudara sa “nekompjuterskom erom”) ili kvalifikovnih prezentacija validnih izvora.
Knjiga, i samo knjiga, rekla bih. Njena era je ipak, neprevaziđena. I traje, ničim zamenjiva.
Radmila Lotina
Poezija i Ljubav
– Danas su poezija, i ljubav sama – nejasni domeni. Izgubljeni u prostoru između brzih poruka, u svetlima koja zablješte sa malih ekrana mobilnih telefona. U kategoriji su osvajanja “kontakata”, između pošiljaoca i primaoca, trijumfalno uokvireni brojem pratilaca na mreži. U sjaju trenutka, koji se gasi zajedno sa spravicama koje odašilju svoje signale, poruke žudne nečega – što odista najčešće izmiče stvarnim, danas gotovo irealnim dimenzijama ova dva pojma – Poezije i Ljubavi.