Najviša mera gospodstvenosti
Najstarija srpska kulturna institucija Matica srpska ima više potpornih stubova, o kojima svedoči njena slavna istorija. Jedan od tih stubova bio je Boško Petrović (1915-2001),
koga su se njegovi nastavljači i saradnici u MS sećali pre dve večeri, a povodom stogodišnjice rođenja. Uz platno Petra Omčikusa, na kome je ovekovečen Petrovićev portret, govorili su predsednik MS Dragan Stanić (“Mudrost i nenametljivost Boška Petrovića”), Slavko Gordić (“Za ponovno čitanje Boška Petrovića”), Miro Vuksanović (“Jedinac Boško Petović”), Jovan Delić (“O romanu ’Pevač’ i njegovoj terapeutskoj snazi”) i Marko Nedić (“Prvi roman Boška Petrovića”).
Književnik, prevodilac, urednik u izdavačkoj delatnosti i u Matičinom “Letopisu”, sekretar i predsednik Matice, akademik, Boško Petrović je bio čovek koga je krasila najviša mera gospodstva. Ta njegova umna otvorenost i misaona gospodstvenostne mogu se naći često među akterima srpske kulturne istorije, čulo se u MS. Takođe su ga krasile nenametljiva mudrost i blagotvorna smirenost, a ostalo je zabeleženo da su od četiri najbliža njegova saradnika - trojica izabrani za predsednike Matice srpske.
Boško Petrović je pisao eseje, pripovetke, romane, poeziju (prva njegova knjiga “Zemlja i more”), likovnu kritiku. Njegov roman - diptih “Pevač” je imresivna mega-forma , rekao je Slavko Gordić, najbolji znalac Petrovićeve proze. Takođe i najveći propust NIN-ovog žirija što ga nije odabrao za najuglednije domaće književno priznanje. “Pevač” je i nacionalna epopeja (u kojoj je glavni lik Tešan Podrugović, narodni pevač-guslar), i roman-esej i poetski roman. Imao je autor takođe oko za pejzaž, što se vidi u njegovoj prozi (i Besarabija i Bačka i Beč i Bosna) - istakli su besednici.
Na žalost, celokupno bogato i višeslojno Petrovićevo književno stvaralaštvo, često su bili, a i danas su skrajnuti, na rubu književne pažnje. Gordić je istakao vrednosti Petrovićevog jezika, koji je voleo da koristi ekspresivne, poluzaboravljene reči (bezljuđe, složevina, tuđevina).
Boško Petrović je umeo da kaže kako postoje dve vrste članova Matice srpske: u prvu spadaju oni bez kojih Matica ne može, a u drugoj su oni koji ne mogu bez Matice. On sam pripadao je i jednima i drugima.
R. Lotina
Između primarnog i nijanse
Podsećajući na studiju Slavka Gordića o Petrovićevom stvaralaštvu pod naslovom “Primarno i nijansa”, Miro Vuksanović je, između ostalog, rekao:
- Nekad sam dvojicu, u šali, tako nazvao dok su zajedno stizali na skup pisaca, kada se osluškivalo šta će reći pisci. Došlo je prirodno, jer niko nije kao Gordić knjigama Boška Petrovića, u dugom vremenskom rasponu, svesrdno dao toliko znanja i odanosti. To je počinjalo iz vremena kada su doktorske teze o živim piscima bile retke, a kada je, čineći upamćen presedan, Petrović slušao Gordićevu odbranu. Odatle, iz tog oplođenog čina, objavljena je studija “Primarno i nijansa”.