Izdanci Vošine škole u centru pažnje
Nema mesta za opuštanje za fudbalere Vojvodine, jer su, pre odlaska na zimsku pauzu, pred njima još dve prvenstvene utakmice.
Posle pobede nad Napretkom, ekipa trenera Nenada Lalatovića već u petak gostuje u Ivanjici, pa su pripreme za utakmicu s Javorom uveliko počele. U poslednjem ovogodišnjem susretu, Novosađani će ugostiti Čukarički na stadionu “Karađorđe”.
U duelu s Kruševljanima, što je kuriozitet, obojica strelaca - Vladimir Kovačević i Lazar Zličić - igrači su koji su ponikli u Omladinskoj školi “Ilija Pantelić”. Vošina deca, dakle, pokazala su se u najlepšem svetlu, a u toj utakmici priliku da igraju imali su i standardni golman Marko Kordić, odnosno Siniša Babić, a pred kraj i mlađi Uroš Stamenić, Marko Đurišić i Mihajlo Nešković. Ubeđeni smo, zadovoljstvo pristalica novosadskog superligaša bilo je, osim zbog same pobede, uvećano i zbog činjenice da igrači ponikli u FC “Vujadin Boškov” već imaju, ili su na putu da dobiju sve važnije uloge u crveno-belom timu.
- Lepo je to što je u ekipi sve više nas, koji smo izdanci Vošine škole - rekao je sada već iskusni prvoligaški fudbaler Vladimir Kovačević. - Siguran sam da ta činjenica dodatno motiviše i neke nove klince koji stasavaju u Veterniku, jer vide da je pred njima izuzetno lepa perspektiva. Pobedili smo ekipu Napretka, to je za nas bila mnogo važna utakmica, jer smo nastupili bez četvorice standardnih prvotimaca. Međutim, igrači koji su se našli u sastavu apsolutno su opravdali poverenje trenera i doprineli osvajanju nova tri boda.
Prilikom postizanja vodećeg gola, njegovog drugog u ovoj sezoni, Kovačević se dobro snašao u ne baš lakoj situaciji pred golom gostiju.
- Nema tu neke posebne filozofije. Obično idem na prvu stativu, a sada sam, pre centaršuta Babića, odlučio da odem na dalju, drugu stativu i pokazalo se to kao dobro rešenje. Našao sam se, eto, u pravo vreme na pravom mestu i sproveo loptu u mrežu. Situacija nije bila laka, ali - snašao sam se.
Pet godina mlađi Lazar Zličić najzad je zaigrao od prvog minuta. U 12 prethodnih slučajeva, Lalatović ga je u igru uvodio s klupe, a sada je, u svom 13. nastupu, dočekao da utakmicu počne.
- Nije to bila laka utakmica za nas, jer nismo nikada igrali u takvom sastavu kao u nedelju - objasnio je Zličić. - Brzo smo se, međutim, privikli i u nastavku bili mnogo bolji rival. Bio sam srećan kada sam saznao da ću biti starter i silno sam želeo da pokažem da zaslužujem mesto u timu i da klub na mene može ozbiljno da računa. Ostaje mi jedino žal što nisam na terenu koji minut u igri proveo s dve godine mlađim bratom Milošem, ali, nema veze. Doći će i to vreme.
Zličić je u 54. minutu sjajno prihvatio pas Ašćerića, prošao kroz odbranu Napretka kao kroz sir i overio pobedu drugim golom.
- Drago mi je što sam bio strelac, ali, što se moje igre tiče, siguran sam da mogu da pružam još bolje i kvalitetnije partije. Za to su mi, naravno, potrebni minuti i utakmice i nastojaću da se za njih izborim odnosnom prema radu i zalaganjem na treninzima - kategoričan je bio Lazar Zličić.
Pred Vošom je novi ispit, a rival joj je, dakle - Javor.
- Uvek je teško igrati u Ivanjici - ponovo je u priču uskočio Vladimir Kovačević. - Javor ima iskusan sastav, ali u dobroj smo formi, imamo kvalitet i snagu i verujem da u preostale dve utakmice možemo da ostvarimo pobede.
Na isti način razmišlja i stariji od braće Zličić.
- Ići ćemo na pobedu u Ivanjici, u to nema sumnje. Želimo da na kraju polusezone ostanemo na deobi drugog mesta i daćemo sve od sebe da bude tako - poručio je Lazar.
A. Predojević
Svesni težine dresa
Tokom čitave polusezone fudbaleri Vojvodine, kao jedan, ponavljaju da su svi oni Vojvodina i da zbog toga imaju veliku obavezu prema dresu koji nose.
- To je jasno, jer smo svesni težine dresa i grba koji nosimo i za koji se borimo - rekao je Vladimir Kovačević. - To nas obavezuje, ali i motiviše i isti odnos imaćemo i u preostalim susretima, ali i dok smo igrači Vojvodine.