Višak hromozoma – više ljubavi
Daunovim sindromom „Novi Sad” organizovalo je prvi simpozijum pod nazivom „Unapređenje kvaliteta života osoba s Daunovim sindromom” da bi se zdravstveni radnici upoznali s načinima lečenja, neophodnim intervencijama, mogućnostima školovanja, radnog angažovanja i provođenja slobodnog vremena osoba s tim sindromom.
– Najveći stereotipi su da te osobe ne mogu ništa samostalno da rade – ističe Barbara Adam iz Udruženja za podršku osobama s Daunovim sindromom. – Treba im podrška, to svakako, ali postoje oni koji su veoma funkcionalni i koji bi, uz nadzor, mogli i da se zaposle. Štošta mogu da obavljaju samostalno.
Koliko su spremni da razvesele i druge, dokazali su i na rašnjoj priredbi u ŠOSO „Dr Milan Petrović”, gde su članovi tog udruženja izveli priredbu – recitovali, pevali, plesali. Tom prilikom dodeljene su i zahvalnice pojedincima i organizacijama koje su podržale njihov rad u protekloj godini. To je, svakako, bio još jedan vid inkluzije i razbijanja predrasuda, dok je zamenica pokrajinskog sekretara za socijalnu politiku, demografiju i ravnopravnost polova dr Milka Budakov poželela svima da postanu ravnopravni članovi društva.
– Svake godine se stvari menjaju nabolje, ali i dalje društveni život osoba s Daunovim sindromom nije onakakv kakav bi trebalo da bude – primetila je Barbara Adam, dodajući da osobe s drugim smanjenim intelektualnim sposobnostima imaju više prednosti u pogledu ostvarivanja nekih prava i prihvaćenije su u društvu.
I u Udruženju za pomoć mentalno nedovoljno razvijenih osoba (MNRO), gde imaju četiri osobe s Daunovim sindromom, takozvanu magičnu četvorku, rašnje prepodne proteklo je u veselom raspoloženju. Torta, koju su spremali dan pre, nestala je zatili čas, ali je druženje nastavljeno uz muziku i crtanje šarenih čarapica. U čast „magične četvorke” ostali drugari iz Dnevnog boravka snimili su kratak film u kojem su još jednom dokazali da ljubav, pa i drugarstvo, ne broje hromozome. Osim toga, iscrtali su i 21 šarenu čarapicu i okačili ih na tri trake, što predstavlja različitost.
– Od naših šaka napravili smo detelinu sa četiri lista i to znači „sreća”, mi smo sreća – pohvalila se Magdalena Bisak, korisnica Dnevnog boravka Udruženja za pomoć MNRO. – Mi imamo jedan hromozom više od ostalih. To znači da imamo više ljubavi, pozitivne nergije, kreativnosti, sreće, osmeha i poštovanja.
Posadu magične četvorke, osim Magdalene, čine i Ivana Kragović, Vasil Smiljanić i Svetozar Pantelemonov. I zaista, svako je po nečemu poseban – Magdalena voli da kuva, Ivana je proglašena za najboljeg korisnika usluga Dnevnog boravka u februaru, Svetozar piše pesme, a Vasil ume s računarima i dobar je gimnastičar.
L. Radlovački
Trčali svi zajedno
Povodom obeležavanja Međunarodnog dana osoba s Daunovim sindromom, je u Futoškom parku održana humanitarna akcija „Trči sa mnom, a ne za mene”. Organizovana je s namerom da se promoviše socijalna inkluzija dece sa smetnjama u razvoju. Po rečima potpredsednice Kluba studenata specijalne edukacije i rehabilitacije Kristine Milosavljević, važno je sprovoditi takve kampanje da bi se osobe s Daunovim sindromom mogle uključiti u društvo. Za razliku od drugih država u svetu i u regionu, gde se otvaraju kafići u kojima rade osobe s Daunom, kod nas još uvek ništa po tom pitanju nije urađeno.
U trci su učestvovali članovi Udruženja za podršku osobama s Daunovim sindromom, Udruženja „Svitac”, sugrađani s mališanima... Na kraju su organizatori podelili zahvalnice i diplome najboljim trkačima.
I. M.