Papagaj Đole svašta ume: Laje, mjauče i „svira“ kao „nokia“
IRIG: Žako papagaj Đole stigao je u restoran vinariju „Kovačević“ u Irig pre dve godine, sa godinu dana starosti.
Ovaj trogodišnjak danas osim što se javlja gostima sa „dobar dan“ i uljudno izgovara svoje ime kako bi se predstavio, naravno kad je za to raspoložen, ume i da zamjauče, zalaje, imitira zvukove koje je čuo s telefona gostiju, pa se ljudi neretko uhvate za džep misleći da im je stigla poruka, kad ono, opet Đole, koji se zatim nasmeje kao čovek, i tako iznenadi i one koji su mislili da su došli pripremljeni znanjem o ovim pticama.
Žako papagaji žive i do 80 godina, a fond reči koje mogu da nauče je neograničen. Pošto je Đole konstantno među svetom, verujemo da će nas tek iznenaditi. Kažu da ove ptice spadaju u najpametnice i imaju inteligenciju petogodišnjeg deteta. Sa njima zabavi nikad kraja, a njihova sposobnost imitacije, što mogu da ponove razne boje glasa, zaista je zapanjujuća.
Jovana Stojković iz vinarije „Kovačević“ kaže da je Đole želja njihovog vlasnika Miroslava, koji nije nimalo pogrešio u izboru ljubimca. Tako ovaj papagaj pored savršenog vina i hrane, ali i pogleda na obronke Fruške gore, zaokupira pažnju gostiju u potpunosti.
Ume da kaže svašta, ali i da se stidi, kao sada, međutim da se okrenemo i izađemo iz prostorije, rekao bi nam i dobar dan, izimitirao glasovne poruke na telefonu, pa zapevao, kaže Jovana kroz osmeh, jer na Đoleta niko nije ravnodušan, jer kako i biti na pticu koja ume da kaže mačko. Međutim, ne dopušta svakom da ga mazi, samo izabranima.
Jovana kaže da su imali i neku mačku koja je posećivala restoran, pa je čuo zaposlene kako joj se obraćaju, otuda i naučena reč.
On kad hoće da priča to radi bez pauze, te imitira smeh ljudi i uvek ima neki komentar kad ljudi izlaze iz prostorije, kaže Jovana za ovog divnog papagaja, koji letnje vreme provodi u bašti u svom velikom kavezu, dok je unutra u zatvorenom i sigurnom.
Jovana kaže da je u ovaj restoran došla da radi malo posle Đoleta i da se prvi dan na poslu našla u prostoriji sa njim. Zaboravljajući da zna da priča, okretala se oko sebe da vidi ko joj govori dobar dan, da bi se na kraju ispostavilo da se to Đole kulturno javlja ujutru kad ljudi dođu na posao.
Dolazila nam je grupa gostiju i Đole se nalazio u staklenom delu restorana, na kraju kad sam shvatila da mi Đole kaže dobar dan, počeo je da se smeje kao da je znao da iz prve nisam shvatila da mi se on obraća i da je napravio štos, priča Jovana i dodaje da su s Đoletom uvek neke anegdote i da je on mala maskota restorana, jer ga ljudi baš vole.
Jednom prilikom, Đole je završio kod recepcije, da ga ne bi uznemirila velika proslava koja se odvijala u drugom delu restorana.
Zvoni nam telefon i mi se javljamo sa kuća Kovačević, a on u tom momentu počinje da proizvode zvukove, priča, peva na sav glas, laje, ko zna šta su ljudi pomislili, s njim je uvek smeh, kaže Jovana.
Odgajivači kažu da se sa ovim pticama radi od malena, kako bi što pre „prelomile“ jezik i počele da pričaju. Verujemo da će nas prilikom sledeće posete Đole tek nasmejati, a svako ko nije ima tople preporuke da ode do Iriga i upozna ovog strašnog Sremca, doduše poreklom iz Afrike, ali temperamentom srdačnog i druželjubivog, baš kao i ljudi iz Vojvodine.
Maša Stakić