Udruženje ljubitelja lepih manira: Čuvar kulture svakodnevnog života
Udruženje ljubitelja lepih manira osnovano je 2019. godine i bavi se negovanjem kulture ponašanja, obraćanja, oblačenja, odnosno očuvanjem svega što je lepo u najširem smislu.
Po rečima sekretara Udruženja Igora Gašparića, lepi maniri prožimaju sve aspekte života i podrazumevaju pridržavanje pravila ponašanja i komuniciranja koja su društveno prihvatljiva i dopadljiva, u šta se, između ostalog, ubraja i prikladno oblačenje za razne događaje.
– Na fotografijama s početka pedesetih godina prošlog veka Novosađani su u centru grada odeveni u odela s kravatama i kapute pošto nisu dozvoljavali da budu viđeni ma kako obučeni, dok je danas situacija potpuno drugačija – kaže Gašparić. – Kada je reč o oblačenju za određene prilike, u današnje vreme trendove najlakše mogu dočarati kroz primer odlaska u pozorište. Dešava se da građani kulturne događaje posećuju u trenerki, patikama ili duksu. Naravno, ne kažem da je potrebno obući večernju toaletu i frak, već su dovoljni sako, košulja, svečanije pantalone...
Gašparić ističe da se moramo zapitati da li je to samo trenutna moda ili se kultura odevanja izgubila. Kako kaže, način odevanja je lični izbor koji se može prilagoditi određenim mestima i događajima.
Čajanka u Eđšegu
Udruženje ljubitelja lepih manira organizuje „Popodnevnu čajanku” danas od 12 do 14 časova, u Kulturnoj stanici „Eđšeg”. Građani, osim što će imati priliku da popiju šolju čaja, saznaće kako se ispija i poslužuje čaj, koliko dugo se ostaje u gostima, da li je potrebno doneti poklon...
Po rečima Igora Gašparića, iznenađujuće veliki broj građana je bio zainteresovan, što je ohrabrujuće, te planiraju uskoro da organizuju i svečani bal u ”Eđšegu”.
– Nove modne trendove diktiraju mladi, u obrazovnim ustanovama je akcenat stavljen samo na usvajanje gradiva, a zaboravlja se na poštovanje tih institucija. Nema striktnih ograničenja kada je reč od odeći, roditelji ne razgovaraju o tome s decom, ali je i težak život tokom devedesetih godina prošlog veka značajno uticao na kulturu oblačenja i ophođenja građana – ističe naš sagovornik, dodajući da su se u Novi Sad ljudi oduvek doseljavali iz drugih delova zemlje ili regiona, stanovništvo se mešalo, te da su građani koji su se skućili u našem gradu često donosili svoju kulturu i običaje, što je uticalo na promenu manira Novosađana.
Kad je reč o kulturnom ponašanju, Gašparić kaže da, iako živimo u eri digitalnih tehnologija, koje su postale nerazdvojivi deo naših života, ne znači da je u redu da se dopisujemo s nekim preko društvenih mreža dok sedimo s prijateljem u kafiću.
– Ukoliko se sagovornik poštuje, on će se osetiti cenjenim i verovatno će uzvratiti na isti način, a promeniće se način komunikacije – objašnjava Gašparić. – Kultura svakodnevnog života je usko povezana i s kulturom rada, načinom ophođenja poslodavca prema zaposlenima, koji često svoje nezadovoljstvo prenose i „iskaljuju” na mušterijama. Zbog toga se dešava da su trgovci ili ljudi koji rade u uslužnim delatnostima neprijatni.
Kako kaže naš sagovornik, na lepe manire u Novom Sadu se, nažalost, gotovo potpuno zaboravilo. Međutim, naš grad postaje ekonomski moćan, što omogućava da građani ponovo razmišljaju o kulturi.
– Imamo sreću da su u našem gradu otvorene kulturne stanice koje su doprinele razvoju kulture – naglašava Gašparić. - Gradu je verovatno bio potreban dodatni novac da bi se takva mesta otvorila. Ipak, novac nije od presudnog značaja kada je reč o kulturi. Čovek koji živi u
siromaštvu i dalje može da bude yentlmen s lepim manirima, ali samo u slučaju da drži do sebe i svog dostojanstva i da ne odustaju od kulture.
S. Kovač