NAJLEPŠU VILU U SRBIJI PODIGAO JE KAFEDŽIJA IZ BEOGRADA, A ONDA JE OSTAVIO SLUŠKINJI Sad devastirana, nekad ponos jednog naroda
Legenda kaže da su Turci na brdu iznad varoši podigli kulu koja je, tokom Miloševe vladavine, pretvorena u tamnicu
Istočna Srbija jedan je od najlepših krajeva naše zemlje, a njena priroda opčinjavala je sve narode koji su od davnina pohodili ove prostore. Rimljani su, dalo bi se zaključiti iz istorije, bili najviše zaljubljeni u te bajkovite predele, pa je tako car Trajan u Đerdapu ostavio tablu, podigao most na Dunavu i grad Dijana kod Kladova, imperator Gaj Valerije osnovao je Feliks Romulijanu kod Zaječara, a i Knjaževac je u antičko doba vrveo od života.
Tada se, doduše, grad u dolini reke Timok zvao drugačije – Timakum Majus. Knjaževac je nikao upravo na temeljima nekadašnjeg rimskog utvrđenja. U zapisima iz vremena Turaka pominje se kao Gurgusovac, a današnje ime dobio je 1859. godine, po knezu Milošu Obrenoviću.
Legenda kaže da su Turci na brdu iznad varoši podigli kulu koja je, tokom Miloševe vladavine, pretvorena u tamnicu. Ona je bila i jedna od znamenitosti grada, a onda je, u prvoj polovini prošlog veka, dobila "rivalku".
Dah Zapadne Evrope u Istočnoj Srbiji
Od Gurgusovačke kule danas je ostao samo deo zida sa otvorima za puške. A na drugom uzvišenju, na brdu Džervin, stoluje istoimena vila, remek-delo arhitekture ovih krajeva, koje podseća na stare dvorce iz Zapadne i Centralne Evrope.
I "Džervin" nekako zvuči "zapadnjački", zar ne? No, nije u pitanju engleski pojam, već spojenica nastala iz prvih slova tri reči: DŽE – džemovi, R – rakija, VIN – vina. Naziv govori čime se nekadašnji poljoprivredni kombinat bavio.
Vinogradarstvo i Knjaževac nerazdvojni su saveznici još od epohe starih Rimljana, čije su se legije okrepljivale kvalitetnim vinima sa ovog područja pre polaska u vojne pohode. A kakve to veze ima sa pričom o veličanstvenom zdanju na vrhu brda, pitate se?...
Vilu je 1939. godine podigao ugledni beogradski ugostitelj Đorđe Đoka Cvetković, na imanju svoga oca Tase, poznatog knjaževačkog trgovca. Sagrađena je za skoro milion tadašnjih dinara, što je bila ogromna svota. Cvetković je bio vlasnik "Kolarca", jedne od najčuvenijih predratnih kafana koje su nestale u savezničkom bombardovanju. Takođe, bio je i jedini zastupnik za plzenjsko pivo iz Čehoslovačke.
Često je boravio u Plzenju i čuvenoj banji Karlove Vari, gde se družio sa elitom iz sveta finansija. Za svoju vilu nije slučajno izabrao evropski stil gradnje. Možda je inspiraciju pronašao u nekom češkom dvorcu, a možda i u zamku "Breht", na obali jezera Verter u Austriji.
Najluksuzniji i najskuplji nameštaj tog doba
Raskošna građevina sa bordo dekoracijama na beloj fasadi ima dva sprata na kojima se nalaze tremovi sa balustradama. Najistaknutiji deo svakako je vidikovac, odnosno kula koja se oslanja na romantičarski stil iz 18. veka.
Enterijer je bio opremljen najsavremenijim i najluksuznijim nameštajem, kao i češkim sanitarijama sa kaljevim pećima. Vila, koja je imala sopstveni vodovod, pumpu i kanalizaciju, bila je opasana ukrasnim zidom visine tri metra, a oko nje su bile zasađene najbolje sorte vinove loze. Vinograd se prostirao na površini od 85 ari.
Po oslobođenju, u vilu uglednog kafedžije uselili su se partizani, koji su je pretvorili u glavnu komandu, prenosi "Serbian Times" izvode iz knjige "Kojekude Srbija" Miodraga Zupanca. Međutim, Cvetković se ubrzo pojavio na vratima svoje stare kuće. Kažu da je energično nastupio pred intruderima tražeći da mu se vrati imovina. Naglavačke su ga izbacili napolje. Navodno je veći deo grada ćutke opravdao one koji su to učinili.
Međutim, usledio je neočekivani obrt... Uporni ugostitelj telefonirao je nekome u Beogradu i posle nekoliko dana stigla je depeša da se vila isprazni i vrati vlasniku. Potpis je bio toliko ubedljiv, da su partizani navrat-nanos pokupili stvar i odmah se iselili. Ko se potpisao, pa su se toliko uplašili? Meštani su sumnjali da je naredba stigla od samog vrha.
Uspomena na bolju prošlost
Knjaževački hroničar Branislav Stojadinović naveo je da je Cvetković ostavio vilu svojoj sluškinji. Zdanje je 1967. otkupio poljoprivredni kombinat "Džervin", da bi nekoliko decenija kasnije postala restoran i hotel. Kasnije je menjala vlasnike, a onda je, iako proglašena za nepokretno kulturno dobro, doživela tužnu sudbinu. Godinama je bila napuštena. I zapuštena.
Posmatrana iz daljine, dok stoji sama na uzvišenju i odoleva vremenu, deluje dostojanstveno i elegantno, i kao da nekom putopiscu žednom dobrih priča želi da otkrije sve što zna o nekadašnjoj moći i Knjaževca i njegovog kombinata. Vila Džervin, koja je do 2022. godine bila oronula i išarana grafitima, imala bi mnogo toga da kaže.