TROPIKANA NEZDRAVA I ZA EMOCIJE Evo zašto vrućina ima veliki uticaj na mentalno zdravlje
Vrućina remeti san, čini nas umornijim, smanjuje koncentraciju i smanjuje kapacitet za donošenje racionalnih odluka, a u svemu tome važna je uloga kortizola.
Letnje temperature sve češće dostižu ekstremne vrednosti, a klimatske promene čine toplotne talase učestalijim i intenzivnijim. Dok su fizičke posledice vrućine dobro poznate, poput sunčanice i toplotne iscrpljenosti, psihološki uticaji tek u poslednje vreme dobijaju zasluženu pažnju.
Zašto vrućina utiče na naše raspoloženje?
Vrućine „primoravaju” telo da ulaže dodatni napor kako bi zadržalo normalnu telesnu temperaturu. U tom procesu dolazi do lučenja hormona stresa – kortizola, koji direktno utiče na raspoloženje, povećava napetost i razdražljivost. Pored toga, vrućina remeti san, čini nas umornijima, smanjuje koncentraciju i smanjuje kapacitet za donošenje racionalnih odluka.
Istraživanja ukazuju da se tokom vrelih dana češće javljaju simptomi anksioznosti, depresije, razdražljivosti i impulsivnog ponašanja. Kod ljudi koji već imaju određene psihičke poteškoće, simptomi se mogu pogoršati. Vrućina ne izaziva mentalne poremećaje direktno, ali značajno pojačava postojeće tegobe.
Posebno ugrožene grupe: Na koga vrućine utiču intenzivnije?
Neke kategorije ljudi su posebno osetljive na toplotni stres. Stariji ljudi imaju slabiju termoregulaciju i često žive sami u nepovoljnim uslovima. Deca i adolescenti su takođe izloženi jer je njihov nervni sistem u razvoju, pa su podložniji emocionalnim kolebanjima.
Većina psihotropnih lekova ometa sposobnost tela da se rashladi, pa u grupu sa rizikom spadaju i osobe koje koriste psihijatrijske lekove. Tu su i osobe sa hroničnim bolestima, uključujući dijabetes, kardiovaskularne bolesti i neurološke poremećaje.
Kod pacijenata koji koriste antidepresive, antipsihotike ili stabilizatore raspoloženja, vrućina može dovesti do ozbiljnih posledica poput toplotne iscrpljenosti i čak toplotnog udara.
Letnja depresija: manje poznat, ali stvaran problem koji „okidaju“ vrućine
Iako se sezonska depresija obično povezuje sa zimom i nedostatkom svetlosti, postoji i oblik depresije koji se javlja leti. Osobe koje pate od tzv. „letnjeg sezonskog afektivnog poremećaja“ često se povlače iz društva, pate od nesanice, gube apetit i na telesnoj težini. Kod njih toplotni stres dodatno remeti neurotransmitersku ravnotežu i doprinosi osećaju bespomoćnosti.
Toplota i ponašanje: Više sukoba, manje kontrole
Toplotni stres može negativno uticati na način na koji percipiramo druge ljude i situacije. Ljudi u kada su velike vrućine češće tumače neutralne situacije kao pretnju, brže gube strpljenje i reaguju agresivnije. To se povezuje sa pojačanim konfliktima u porodici, na poslu, pa čak i u javnosti. Takođe, neki eksperimenti su pokazali da ljudi donose impulsivnije i destruktivnije odluke u uslovima vrućine.
Kognitivne sposobnosti na udaru
Istraživanja pokazuju da visoke temperature mogu smanjiti mentalnu efikasnost. Ljudi sporije reaguju, prave više grešaka i imaju problema sa obradom informacija. To može biti posebno problematično u školama, kancelarijama i drugim sredinama koje zahtevaju visok nivo koncentracije. Nedostatak rashladnih sistema u takvim prostorima dodatno pogoršava situaciju.
Kako se možemo zaštititi?
• Hidratacija – Pijte dovoljno tečnosti i jedite namirnice sa visokim sadržajem vode (lubenica, krastavac, dinja, jagode).
• Izbegavajte izlaganje suncu u najtoplijem delu dana (10–16 časova).
• Rashladite telo – tuširanje hladnom vodom, četo kvašenje vodom, boravak u klimatizovanim prostorima.
• Pratite signale koje vam telo šalje – vrtoglavica, malaksalost, ubrzan puls i jaka glavobolja mogu biti znaci toplotne iscrpljenosti.
• Vodite računa o najugroženijima – starijima, deci, osobama koje žive same ili nemaju adekvatne uslove za hlađenje.
Kad nas vrućina iscrpi i iznutra
Vrućina nije samo fizički neprijatan fenomen – ona ima duboke posledice na mentalno zdravlje i svakodnevno funkcionisanje. U vremenu kada su ekstremne temperature sve češće, razumevanje ovog uticaja i pravovremeno reagovanje postaju ključno pitanje javnog zdravlja.