VOZI TRAKTOR, BALIRA, GRABULJA, MUZE KRAVE I NE ŽALI SE Upoznajte Jelenu iz sela nadomak Topole
Sposobne, požrtvovane i vredne... tako bi se u samo nekoliko reči mogle opisati srpske žene koje su odlučile da ostanu na selu, tu da žive i rade.
One možda nisu zaposlene u kompanijama, ali su zato u poslu skoro 24 sata, sedam dana u nedelji i 365 dana u godini. Jedna od takvih svakako je i Jelena Mitrović (47) iz sela Rajkovac kod Topole.
Udala se sa 19 godina, a njen suprug, dve godine stariji, došao je na njeno imanje, što se kaže na miraz, i od tada skoro pune tri decenije njih dvoje zajedno i složno, ruku podruku žive i bave se poljoprivredom. Na porodičnom imanju sada imaju nekoliko desetina grla krupne stoke, obrađuju zemlju i proizvode rasad povrća.
– Imamo sada oko 30 grla stoke, 15 krava, deset junica i šest telića od četiri krave. Sada su nam se prvi pit dve krave i obliznile u razmaku od pet dana, a prinove su nas čekale na hodniku kada smo otišli da ih hranimo i muzemo, same su se otelile. Pravi berićet. Mi smo 2020. godine krenuli sa tri krave, ostavljali žensku telad i, naravno, svaka je krštena i dobila ime i tako za ovih pet godina dođosmo do 30. Obrađujemo 30 hektara zemlje, od toga je naših 10 hektara a 20 je pod zakupom, suprug i ja to sve obrađujemo sami – kaže Jelena za RINU.
Mitrovići imaju dva sina koja su zaposlena, ali u slobodno vreme pomažu roditeljima na imanju. Jelena i Radovan sami postižu sve, jer Jelena paralelno sa njim radi sve poslove, pa čak vozi i traktor.
– Ja podjednako sa suprugom sve radim: i vozim traktor, i baliram, i grabuljam, i otvaram bale, i sve što treba sa traktorima zajedno sa suprugom radim. Posao u poljoprivredi za ženu izgleda težak, ali nije ništa teško kada voliš ono što radiš i, naravno, kad imaš podršku, kao što je ja imam od svog supruga – odlučno kaže naša sagovornica.
Njen radni dan na imanju počinje rano, a završava se vrlo često kasno uveče. Ipak, Jelena se ne žali, već kaže da se uz dobru organizaciju sve može postići.
– U pola sedam ustajem, pijemo kafu i u sedam smo na radnom mestu, suprug čisti štalu, ja počinjem mužu, uzgred hranimo. On, kada završi čišćenje, prelazi u drugu štalu sa junicama i kod svinja, ja završavam mužu i teliće hranim i onda ulazimo u kuću, doručak nas čeka što moja majka spremi i onda, kada doručkujemo, idemo dalje na spremanje hrane za stoku, ja na jedan traktor i grabulju, suprug na presu i tako ceo dan dok ne završimo. Onda po podne ponovo u štalu i tako svaki dan, hrana za stoku mora da se spremi – ističe Jelena.
Poručuje i drugim ženama da prate svoje srce i da ne beže od života na selu, jer nekada je zaista upravo u mirnom životu udaljenom od gradske gužve i vreve pravi mir i spas.