BAJKE IPAK POSTOJE!
(FOTO) „Pomislila sam na život bez njega i videla mrak“ VEDRANA RUDAN O LJUBAVI Mije i Nikole Pilića koja je TRAJALA POLA VEKA
Vedrana Rudan je u novoj kolumni otkrila da se stalno družila sa Mijom i Nikolom Pilić čija ljubav ju je podsećala da bajke postoje.
Danas, u 87. godini preminuo je jugoslovenski teniser i teniski trener Nikola Pilić. O njegovoj velikoj ljubavi sa suprugom Mijom, pisala je Vedrana Rudan u kolumni posvećenoj njihovoj ljubavi:
"Opatijke i Opatijci, građani moga rodnoga grada, imaju veliku sreću. Nedeljom pre podne na glavnoj ulici sreću Par. On je visok, vitak, lep smeđokos muškarac, ona je krhka lepotica. Hodaju s rukom u ruci i smeju se. Najčešće sednu u Kontinental, piju kafu i pričaju, pričaju, pričaju. Razgovaraju onako kako to čine ljubavnici koji se nisu videli nekoliko sati pa onda pokušavaju svoje izgubljeno vreme prepričati jedno drugom.
Žive gotovo u centru Opatije u zgradi koja nije raskošna vila, ali ni jedno od novih betonskih čudovišta. Obična zgrada izgrađena za obične ljude. Koliko je ovo dvoje “obično”? Onoliko koliko su obični parovi koji se gledaju u oči, smeju jedno drugome, parovi za koje čim ih vidiš znaš da su jedno ma koliko izgledali poput dvojca. On visok, vitak, smeđokos, lep muškarac, ona krhka lepotica zelenih očiju i kose boje kestena.
Pred neki je dan on pozvonio na ulazna vrata zgrade. Ona je sišla i otvorila ih jer su njegove ruke bile zauzete. Uručio joj je veliku tortu na kojoj je pisalo: “Sretan 80-ti rođendan i 50 godina ljubavi.” Kad mi je to pričala smejlaa se: “Ko će pojesti tu tortu?”
Pedeset godina ljubavi? Pedeset godina držanja za ruke? Pedeset godina obilaženja Kugle. Pedeset godina gledanja u decu koja rastu, postaju uspešni ljudi, roditelji. Žive daleko. I blizu. Kad si s nekim ljubavlju vezan kilometri ništa ne znače.
Ko su ljudi koji su Opatijke i Opatijce usrećili zato jer su njihov i moj grad izabrali za svoje ljubavno gnezdo? Ko su ljudi koji su se “odrekli” Splita i Novoga Sada? Oni su Nikola Pilić i Mija Adamović, Mija Pilić i Nikola Pilić. Upoznali su se kad je on bio svetska teniska zvezda, danas je svetska teniska legenda, ona je bila velika srpska glumica.
Pitala sam Miju kako se odlučila ostaviti karijeru, napustiti sve što je bilo njen život i otići u nepoznato? “Izbor je bio jednostavan. Pre odluke sam zažmirila i mislila na Nikolu. Videla sam bleštavilo. Pa sam pomislila na život u pozorištu bez Nikole, videla sam mrak.”
Miji i Nikoli su stalno na vratima novinari iz čitavog sveta. Nedavno je bila ekipa iz Amerike, uskoro stižu Francuzi. I jedni i drugi su naglasili da ne žele razgovarati samo s Nikolom, svi žele čuti i Miju. Ima li Nikole bez Mije? Ima li Mije bez Nikole?
Zašto pišem o njima? Zato jer ja kao deo dvojca koji još nije dobio tortu za pedeset godina ljubavi mogu s vremena na vreme s Nikolom i Mijom popiti kafu ili otići na ručak. Velika je to sreća kad imaš nekoga ko ti svet može pretvoriti u baštu ružičastih božura, oni su Mijino najdraže cveće.
Teško je danas naći čoveka, ljude koji se vole. Dobro, bit ću iskrena do kraja. Kad sam s Mijom i Nikolom mislim da su radost življenja, ljudska dobrota i skromnost zarazni.
Miluju mi dušu. Oni su meni dokaz da bajke postoje."