Malme i Helsingborg: dostojanstvena i pitoma sreća MINI SKANDINAVIJA – DANSKA I ŠVEDSKA – ODMOR ZA DUŠU, UMOR ZA TURISTIČKO TELO (2. DEO)
Još pre nego što se „bezecovalo” putovanje u Dansku (Kopenhagen, sa avionom i smeštajem od tri noćenja, što je po osobi koštalo oko 280 evra), nastala je ideja, kad ćemo već biti tako blizu Švedskoj, da na nju i kročimo.
Tako smo Mama i ja u startu odredile da jedan dan bude rezervisan za ekskurzijicu po samom jugu te još jedne od najsrećnijih zemalja sveta.
I tako, nakon dva spavanja, došlo je jutro pred polazak u Malme.
Jutro koje je pretilo otkazivanjem puta, jer su se na dansku obalu naizgled spustili svi oblaci ovog sveta, da se nije mogao nazreti ni neka kula na 100 metara od nas, a kamoli Malme koji je na oko 25 kilometara. Ali, kako je prepodne počinjalo da zri, tako je i sivilo postajalo sve transparentnije, te se nebo na kraju pretvorilo u naoblačeno platno vedrih detalja.
Ukoliko ste strastveni pušač i pije vam se kafa, zaboravite na sedenje po kafićima, jer pušenje je zabranjeno i u otvorenim delovima lokala
Voz do Malmea ide na svakih dvadesetak minuta, ali imate i opciju da idete autobusom ili kolima.
Put do Švedske ne samo da je značio „čekiranje” u novoj državi, već i priliku da se provozamo čuvenim Eresundskim mostom -tunelom, koji vas od Kopengahena vodi trasom pod zemljom, a onda na veštačkom Bibernom ostrvu „isplivava na površinu” da bi potom „lebdeo” nad vodom Eresundskog moreuza i najzad se stopio sa švedskom mrežom kontinentalnih saobraćajnica. Cela vožnja traje nešto manje od sat vremena, a ceo most-tunel dugačak je nepunih osam kilometara.
A onda stižete u Malme – Grad šljunka – čije srce je vekovima držala danska kruna, da bi potom postao vlasništvo Švedske monarhije. Za razliku do svog „rođaka” Kopenhagena, Malme na prvi pogled odiše nešto stamenijom i jednoličnijom atmosferom, budući da deluje ogoljeno i hladno, ali dostojanstveno i pitomo.
U Malmeu je moreuz bliži, pristupačniji i šetačima i kupačima, a put do improvizovane obale od kamena i drveta vodi vas prostranim ulicama proređenih jednostavnih zgrada. I kako ste bliži vodi, tako je i zelenila sve više! Ušuškani mini-parkovi i privatne zelene oazice počinju da niču iz svake pukotine u betonu.
Švrćkajući se po gradu, praktično kružeći po njemu, a prateći put kanalića, naišle smo na Zamski mlin i dvorski park, iliti baštu, iliti raj na zemlji. Reč je, zapravo, o parkiću zamka Malme koji predstavlja otvorenu organsku baštu u središtu grada, odakle smo se, kroz „redovan” park uputile ka centru i čuvenom Stortorget trgu na kom i Šveđani imaju spomenik nekom njihovom značajnom konju, a kog jaše nekadašnji kralj Karl X Gustav Švedski...
Ukoliko ste strastveni pušač i pije vam se kafa u ovoj državi, zaboravite na sedenje u kafićima, jer pušenje je zabranjeno i u otvorenim delovima lokala! Takođe, magneti koštaju pravo malo bogatstvo, ali su zato najkvalitetniji koje ste verovatno ikada igde videli.
Dolazimo na Centralnu železničku stanicu kako bismo nastavile putešestvije do Helsingborga, do kog vas vozovi vode na svakih deset minuta. Posmatrajući pejzaž kroz ogromne čiste prozore, pritom ne osećajući ikakva truckanja od šina, imale smo osećaj kao da se vozamo kroz našu Vojvodinu! Blago valovita ravnica okićena im je razbacanim šumarcima i farmama (što bi kod nas bili salaši) koje obavezno imaju mini-ergele konja (što bi kod nas bile farme krava i ovaca), vetroparkovima...
Nakon sat vremena vožnje stižemo najzad do Helsingborga u kom se zadržavamo taman toliko da ga ošacujemo iz raznih uglova i visina, uživajući u šarenim parkovima i žardinjerama, grlatim galebovima i bistrim pogledom preko helsing- borških krovova na Helsingbor koji nam je sledeće odredište.
Ukrcavamo se na trajekt koji nas vraća na dansko tlo, te se pozdravljamo sa Švedskom koja nam neumorno maše raznobojnim zastavicama koje se vijore na izlazu iz pristaništa, da bismo nakon pola sata plovidbe ponovo kročile u državu iz koje smo tog jutra krenule na putešestvije. U Helsingborgu ubrzo nalazimo voz za Kopenhagen, iz kog usput zavirujemo u uličice seoca kroz koje prolazimo, diveći se slatkim kućicama i pažljivo uređenim dvorištima sad već iritantno srećnih Skandinavaca.
Ali da vam kažemo, toliko je blažena ta njihova sreća, jednostav- nost i minimalizam koji su suština njihovih života – kad nasred ulice možete da dišete punim plućima i čujete svoje misli, kad je svaka kupovina, čak i ona preko automata, krajnje jasna i jednostavna, kad su im cene približne našim, a standard udaljen svih hiljadu i kusur kilometara od našeg. I najzad, nakon brojnih putovanja i obilazaka raznih država i delova sveta, prvi put u životu bio nam je poznat onaj osećaj da bismo ovde, odnosno tamo mogle (mada bi preciznije bilo iskoristiti prvo lice jednine) zanavek živeti!
Lea Radlovački