OBELEŽENA 81. GODIŠNJICA OD BATINSKE BITKE Zasvirale „Staljinove orgulje” u Somboru
Povodom 81. godišnjice od početka jedne od najznačajnijih bitaka na ovim prostorima u Drugom svetskom ratu, na platou Spomen-muzeja Batinske bitke kod Bezdana, polaganjem venaca, odana je počast borcima Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije i sovjetske Crvene armije koji su izvojevali pobedu u Batinskoj bici.
Tim povodom u tamošnjem Spomen-muzeju otvorena je i tematska izložba pod nazivom „Stratezi batinske operacije“, posvećena onima koji su osmislili plan forsiranja Dunava na nepristupačnom terenu kod sela Batine, a samim tim i plan pobede antifašističkih snaga.
Sama Batinska bitka otpočela je 11. novembra 1944. godine i mada su dobrovoljci 12. vojvođanske brigade već prvog dana uspeli da zaposednu batinsku Krvavu kotu 169, protivudar oklopno-mehanizovanih nemačkih jedinica iz sastava SS divizija „Barndenburg” i „Lombard” ih je odbacio na samu obalu Dunava, na položaje koje su, mada desetkovani zajedno sa saborcima iz 8. vojvođanske brigade i 703. pešadijskog puka Crvene armije, držali sledeća tri dana. U zoru 15. novembra, nakon, po svedočenju očevidaca stravične, artiljerijske pripreme preko 1.200 oruđa Crvene armije u kojoj su paniku u neprijateljskim redovima posebno izazivale „Staljinove orgulje”, čuveni raketni bacači „kaćuša”, sve snage 51. Vojvođanske divizije NOVJ i 233. streljačke divizije Crvene armije su jurnule preko Dunava, proširile mostobran i odbacile šarenoliku fašističku soldatesku ka Pečuju, čime je okončana Batinska bitka.
U ovoj epopeji, prema ni do sada potpuno sređenim podacima, život je izgubilo preko 1.200 vojnika Crvene armije i oko 1.000 partizana, od kojih su mnogi, neimenovani, završili u ledenim vodama Dunava.
Mada je i ovu bitku pratio epitet kontrorverzne, pre svega zbog toga što je desant združenih partizansko-sovjetskih jedinica izvršen u podnožju jedinog brda na obali ovog dela Dunava, čvrsto posednutog od fašističkih jedinica, činjenica je da je sa taktičke strane ovo bio i najbolji izbor. Upravo u Batini su se graničile zone odgovornosti Vrhovne komande Vermahta i Vrhovne komande kopnene vojske Trećeg Rajha, na šta je Firera upozoravao i proslavljeni naci-general i strateg Blickriga Guderijan. Ovaj detalj je doveo do toga da je brzo forsiranje Dunava upravo kod Bezdana sa bačke i Batine sa baranjske strane, dovelo do potpunog iznenadjenja fašističke koalicije koje su znatno većim snagama zaposele druge moguće pravce prelaska na desnu stranu Dunava, kao što su apatinski, bajski i mohački pravac.
Uspešno uspostavljanje mostobrana kod Batine za snage Crvene armije, bilo je strategijska pretpostavka za otpočinjanje operacije Budimpešta, pošto su se crvenoarmejci nakon prelaska velike evropske reke u roku od svega nekoliko dana pojavili na Balatonu i kod Nađkanjiže.