(FOTO, VIDEO) OVO SELO IMA DVA IMENA, ZVANIČNO I NEZVANIČNO Svaka kuća lepša od prethodne, sve sređeno kao pod konac OVO JE RAZLOG ZAŠTO ŽIVE OVDE, A GRADOVI IM PRED NOSOM
Kada bismo vam rekli da za Nove Karlovce mnogi nisu čuli, ne bismo vas slagali. Ali, kada kažemo Sase, e to je već druga priča...
Nedavno smo se tako zaputili u Srem, jednog jutra koje je gusta magla gutala i pretila da od naše destinacije ne vidimo ništa sem žute drečave table na ulazu u selo.
Ali, kako se razgovor s našim domaćinima slegao, tako se magla dizala i pokazala nam Nove Karlovce u punom sjaju, a neistina bi bila reći da nismo bili oduševljeni zatečenim prizorom!
Putevi ravni kao staklo, kuće – ne zna se koja je lepša, da l’ one starije ili ove novije, zelene površine sve ko pod konac, a centar – ušuškan u krošnje koje i dalje nose jesenje odore, a iza kojih viri velelepna zgrada Osnovne škole „Slobodan Bajić Paja”, kao i Kulturnog centra prekoputa.
Tri supermarketa, brojne manje prodavnice mešovite ali i stočne hrane, pekare... sve je to u ponudi svakodnevno meštanima Novih Karlovaca. Sela u kom živi oko 2.600 duša, smeštenih na zaista idealnoj lokaciji – na svega nepun kilometar od auto-puta Beograd-Novi Sad, na nekoliko kilometara od Inđije, isto toliko od Stare Pazove, Krčedina, Novog Slankamena, Starih Banovaca... Logično se onda nameće pitanje: da li svi putevi vode do Novih Karlovaca ili od njih...
– Za omaldinu više ti putevi vode van, a za starije koji su sa strane, sad se više vraćaju – kaže predsednik Mesne zajednice i Fudbalskog kluba „Polet” Dušan Starac. – Urađen nam je nov put do Krčedina, koji je dugačak pet kilometara, a pre smo morali da idemo 19 okolo auto-putem ili preko Slankamena. Urađen nam je pre šest meseci i put do Stare Pazove, kao i do Slankamena. A ono o čemu nismo ni maštali, napravljen je divan put preko letnjeg do Starih Banovaca. Zaista je prelep put, a ima i drvorede s obe strane.
Bogato smo selo. Naša zemlja je prve klase i svaka druga kuća ima bar pet-šest jutara (Dušan Starac)
I zaista, nije samo lepo selo, već su i sve „staze” koje do njega vode na visokom nivou!
– Iskreno, ja jako volim naše selo i ne mogu da izdvojim šta mi je najlepše, ali možda mogu da kažem da je život u Novim Karlovcima sam po sebi najlepši – jasan je Starac, pozivajući svoje meštane da se napuštaju svoje ognjište, kad je već toliko dovedeno u red.
Toliko je čak dovedeno u red, da ako želite da kupite kuću koja je za rušenje, a sa sve baštom, treba vam bezmalo 70.000 evra.
– Za vreme korone su Beograđani i Novosađani pokupovali kuće, pa je, recimo, jedna koja je tad koštala 12.000 sad 52.000 – ističe naš sagovornik.
Sase bile, Sasani ostali
Kao što se da naslutiti, selo Novi Karlovci nastalo je naseljavanjem stanovnika Sremskih Karlovaca tokom prve polovine 18. veka, nakon što su pretrpeli velike štete u ratu sa Turcima. Tada je trgovac iz Sremskih Karlovaca podneo molbu da mu se ustupi pustara Sase, da bi je potom otkupio i najzad naselio.
Kad je reč o nezvaničnom imenu ovog mesta – Sase – ono potiče od istoimenog cveta kog je u tom području bilo u izobilju. Ovo ime se i dalje koristi, štaviše ceo Srem to selo i njegove meštane zove Sase, odnosno Sasanima.
Sasani se, kaže predsednik sela, mahom bave poljoprivredom, sejući suncokret, kukuruz i pšenicu, ali i soju i repu. Ima i nekoliko velikih stočara, ali se ova grana, kako naš sagovornik tvrdi, polako „suši”.
– Bogato smo selo. Naša zemlja je prve klase i svaka druga kuća ima bar pet-šest jutara – dodaje Starac.
Osmoletka im je takođe na zavidnom nivou, budući da je sam objekat jedno velelepno zdanje, a prošle godine su od Pokrajinske vlade dobili oko 11 miliona za potpunu rekonstrukciju fiskulturne sale. I crkva Svetog Sretenja Gospodnjeg iz 1796. godine polako se sređuje, pa je tako kompletno sanirana unutrašnjost, promenjeni su i prozori, a čeka se i na nov krov, a zatim na red dolazili i fasada.
– Mesna zajednica pomaže crkvi koliko može, pa tako za Svetog Savu obezbedimo preko 100 paketića, nabavimo im i vatromet za Badnje veče – veli naš domaćin.
Novi Karlovci, iliti Sase, pobratimi su sa selom Kumane kod Novog Bečeja već više od dve decenije, a od ove godine su postali bratsko mesto i sa mađarskim mestom Tukulja.
Šta bi se još moglo reći o ovom mestu? Pa, možda i to da imaju Konjički klub „Jabučilo” koji organizuje fijakerijadu „Sremska potkovica”; a ne treba zaboraviti ni na Fudbalski klub „Polet”, osnovan 1927. godine, koji nikad nije prestajao sa radom, a poslednjih godina, otkako je na njegovom čelu fudbalski fanatik Dušan Starac, kako za sebe kaže, dobija novi polet i ide u sve više rangove i okuplja sve više igrača, naročito dečice iz sela. Kako im se uskoro bliži prvi vek postojanja, u planu je da otkupe obližnju baštu na čijoj parceli bi napravili tribine. Nije mali poduhvat, ali postoji velika volja, a čini se i podrška, što je najbitnije.
Skup hobi koji opstaje zahvaljujući nepresušnoj podršci
Davne 1979. godine u Novim Karlovcima osnovano je Kulturno-umetničko društvo „Paja Zarić” koje i danas funkcioniše pod istim imenom. Ono trenutno ima oko 140 dece i mladih raspoređenih u četiri kategorije, od čega je jedna izvođačka, dok od pre mesec dana imaju i obnovljenu veteransku grupu koja broji 40-ak igrača.
– Super nam je sredina, veoma je zdrava, pa sad u KUD-u imamo dosta dece, ali i njihovih roditelja koji igraju – kaže potpredsednik KUD-a Goran Kojić, koji je od prošle godine na toj funkciji, zajedno sa predsednikom Borislavom Lukačem. – Od pre dve godine imamo i novog koreografa, Nevenu Antić, koja radi sa našom decom i zahvalni smo joj što ima volje da dolazi iz Beograda. Vidi se da su deca baš napredovala. Izvođačka grupa čak i vežba nove koreografije.
KUD „Paja Zarić” trenutno ima oko 20 uvežbanih koreografija na repertoaru, a nošnje za Banat, vlaške igre, Vranjsku svitu, Šumadiju, zapadnu Srbiju, Bunjevačku, Leskovac, dok stalno dokupljuju za Srem.
– Nošnje nam uvek fale jer su dosta skupe, recimo da bi se devojka potpuno obukla treba oko 500 evra. Naš KUD je ranije bio poznat po velikoj količini i raznovrsnosti nošnji, ali kako su se one nekad pozajmljivale komšijskim KUD-ovima, mnogima se izgubio trag – veli Kojić.
Međutim, ono po čemu je danas KUD iz Novih Karlovaca poznat svakako da je Međunarodni festival „Zaigraj, zapevaj i za pojas zadeni” koji se ove godine održao po deseti put, okupivši folkloraše iz Srbije, Makedonije i Mađarske.
– Trenutno saradđujemo sa više od 30 KUD-ova iz Srbije, a planiramo da ozvaničimo saradnju sa KUD-om iz Đevđelije, tako što ćemo gledati da se pobratimo. Dolaze nam u goste u decembru na Godišnji koncert, pa ćemo razgovarati o tome – najavljuje naš sagovornik.
Folklor je skup hobi, moglo bi se tako reći. Nošnje nisu jeftine, a skupo je i održavati manifestacije ili ići na druge u goste. Ipak, da nije Opštine Inđija, Mesne zajednice Novi Karlovci, ali i meštana koji su voljni da pomognu, KUD „Paja Zarić” teško bi opstao. Što bi bilo šteta za jednu lepu i zdravu sredinu u kojoj bar volje ima na pretek!